“Stoga, ljubljeni moji, poslušni, kako ste uvijek bili — ne samo kad sam ja prisutan nego još više sada kad sam odsutan — sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje.” (Filipljanima 2,12)
Nikakva nemarnost u ovom djelu nije dopuštena, nikakva tromost ni ravnodušnost. Svatko od nas treba graditi vlastito spasenje sa strahom i drhtanjem. A zašto? Pogledajmo: “Stoga, ljubljeni moji … sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje.” (Filipljanima 2,12) Pa dobro, reći ćete, trebam li onda ići unaokolo dršćući i tresući se? U određenom smislu da, u određenom ne.
Vi trebate imati strah Božji u sebi, tako da zadrhtite pri samoj pomisli da biste mogli odstupiti od Njegovih savjeta. To bi bilo to drhtanje. Tako ćete graditi svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. A je li to sve? Nije. Sada trebamo čuti kako božanska sila djeluje: “Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,13) Tu vidimo što je čovjekov posao, a što Božji. Tu postoji suradnja. Čovjek ne može obaviti taj posao bez pomoći božanske sile.
Bog ne uzima čovjeka da bi ga tek tako, sa svim njegovim urođenim osjećajima i nedostacima, doveo neposredno pod svjetlo svojeg lica. Ne, čovjek mora učiniti ono što do njega stoji. I dok on tako gradi svoje spasenje sa strahom i drhtanjem, Bog je taj koji u njemu čini da hoće i učini ono što je Bogu po volji. Tako udruženim snagama čovjek pobjeđuje i na kraju prima vijenac života. On neprestano ima u vidu nebeska blaženstva i od svega važniju slavu, te strahuje da to ne izgubi — da mu ne promakne obećanje i da ne ostane bez njega jer si to ne može priuštiti. On želi ta blaženstva i upinje se svom snagom svojeg bića da ih osigura. Zato koristi svoje sposobnosti do krajnjih granica. Napreže svaki duhovni živac i mišić da bi uspješno svladao taj posao i stekao dragocjeno blago vječnog života. …
Kad ljudi iz svijeta vide kako duboko čeznemo za nečim što je skriveno od pogleda, a što je za nas vjerom postalo živa stvarnost, to će ih pokrenuti da istražuju. I uvidjet će da tu doista postoji nešto što vrijedi imati jer će u našem životu i karakteru zapaziti čudesnu promjenu do koje ta vjera dovodi. (Manuscript 13, 1. prosinca 1888., propovijed održana u Des Moinesu u Iowi)