Image by Freepik.com
Image by Freepik.com

Subota — darovano vrijeme

Duhovnost 1. 03. 2024.

Aviva Bass odrasla je na Floridi kao posvjetovljena Židovka. Kad sam je upoznao, bila je pomoćnica rabina u hramu Beth Israel u Melbourneu u Australiji. Žene-rabini noviji su fenomen judaizma. Prva rabinka prihvaćena je prije otprilike jednog stoljeća. Danas ih u svijetu ima oko tri stotine. Kad je zbog nečega bila uzbuđena, imala je običaj govoriti brzo. Kad je bila riječ o suboti, također je govorila brzo.

Govorila mi je o korijenima subote od vremena stvaranja u Postanku, kad se sedmoga dana Bog odmarao. Skrenula je moju pozornost na Toru — pet Mojsijevih knjiga — i istaknula da je Deset zapovijedi u tim knjigama spomenuto dvaput, svaki put s različitim naglaskom u zapovijedi o suboti. Subote se u Izlasku treba sjećati, a u Ponovljenom je zakonu treba svetkovati.

“Tako (židovska) tradicija naučava da su važne obje stvari. Sjećanje na subotu, šabat (hebrejska je riječ za subotu), i svetkovanje subote upotpunjuju se u iskustvu šabata.”

Shvatio sam da su ova dva aspekta — sjećanje i svetkovanje — bitna za razmatranje subote.

Sjećanje

Sedmoga dana u tjednu stvaranja Bog je zakoračio u vrijeme. Stvorio je vrijeme, dan i noć, a onda je dao vrijeme na dar svemu stvorenome. Prva sveta stvar u povijesti svijeta nije bila gora, oltar ili hram, već dio vremena. Bilo je to sveto vrijeme, što jednostavno znači vrijeme odvojeno za posebnu namjenu.

No, vrijeme se nikada ne zaustavlja, i u tome je problem. Nije bitno radite li što ili ne radite ništa. Vrijeme nestaje u tihim otkucajima. Plaut (254.—184. pr. Kr.) se žalio: “Bog prokleo čovjeka koji je prvi iznašao kako razlikovati sate! Prokleo također i onoga koji je ovdje postavio sunčani sat, da reže i komada moje dane tako bijedno, na male dijelove.”

I otada mi sjeckamo i rezuckamo vrijeme. U laboratorijima se tranzistori mogu uključivati i isključivati brže od pikosekunde (milijarditi dio sekunde). To je jako sporo u usporedbi s laserskim zrakama koje emitiraju impulse koji traju 110 atosekunda (110-milijarditi dio milijarditog dijela sekunde!).

Što god mi više usitnjavali vrijeme, to ga, čini se, manje imamo.

Lewis Mumford, američki povjesničar i filozof tehnologije, kaže da nas od četrnaestog stoljeća sat pretvara u čuvare vremena, zatim u štediše vremena, a sada u robove vremena. “Sat je”, piše on, “snažni stroj čiji su proizvod minute i sekunde.” Kaže da nas je svijet, načinjen od minuta i sekunda, naučio nepoštivanju sunca i godišnjih doba, jer je autoritet prirode potisnut. Izumom sata vječnost je prestala služiti kao mjera i središte ljudskih događaja.

Neil Postman, američki teoretičar medija i kritičar kulture, dodaje: “Neumoljivo otkucavanje sata više je učinilo u slabljenju Božje nadmoći, od svih rasprava koje su napisali filozofi prosvjetiteljstva. Sat je uveo novi oblik priopćivanja između čovjeka i Boga u kojemu je, čini se, gubitnik Bog.” On piše: “Možda je Mojsije trebao uključiti još jednu zapovijed: Nemoj načiniti mehaničko prikazivanje vremena.”

Postali smo robovima vremena!

No, u zapovijedi o suboti nalazimo protumjeru ovome problemu. To sveto vrijeme podsjeća nas na vječnost, na Boga i na to kako je vrijeme započelo pri stvaranju. Subota se ne mjeri instrumentima što ih je načinio čovjek, već zalascima sunca — podvigom Božjeg stvaranja.

Bog je Stvoritelj vremena, svake atosekunde. Na nesreću, vrijeme označeno bilo kojom mjerom postalo je povezano s ljudskom učinkovitošću, rokovima i sastancima.

Bog kaže: “Prestanite s tom besmislicom.” Bog kaže: “Sjećaj se.” Bog kaže: “Ja sam Bog subote, ja sam se odmarao, i vi činite isto.” Bog nam kaže: “To je naše vrijeme.”

Sjećaj se subotnjeg dana — neka ti bude sveto vrijeme, odvojeno vrijeme. Neka ti bude kao proslavljanje vremena, predlaže nam teolog i rabin Abraham Heschel u svojem klasičnom djelu Subota: “Značenje subote je u proslavljanju vremena, a ne prostora. Šest dana u tjednu živimo pod tiranijom stvari u prostoru. U subotu postajemo usklađeni sa svetošću u vremenu. To je dan u koji nas Bog poziva da dijelimo vječnost vremena, da se okrenemo od rezultata stvaranja k misteriju stvaranja, od stvorenog svijeta k stvaranju svijeta.”

Gledati subotu kao Božji dar čini taj dan najsvjetlijom točkom i tjednim podsjetnikom na Boga. Subota je dar koji nam pomaže da vrijeme držimo pod nadzorom. Jedan dan u tjednu, subota, darovano vrijeme, pravi je dar za svaku dob. To je savršen dar za naše doba.

Svetkovanje subote

Šest dana u tjednu zarađujemo za život. Subota je vrijeme za sjeme vječnosti koje je Bog posijao u naše duše. Za sjeme vječnosti brinemo se izgrađujući odnos s Bogom. Subota je vrijeme za to: vrijeme razmišljanja, vrijeme Riječi, molitve, zajedništva, bogoslužja i službe.

Kao da nam Bog govori: “Znam da ćete biti pritisnuti vremenom zbog brige i vlastitih poslova tijekom tjedna; zato mi dopustite da vam pomognem. Evo vam djelić vremena. To je dar. Znam da ste prezaposleni, baš stoga njegujmo to vrijeme sastanka da se možemo bolje upoznati.”

Nebeski Otac zakazao je sastanak sa svojom djecom. Odredio je cijeli jedan dan — samo za nas!

Darom subote Bog nam govori: “Redovito provodimo to vrijeme u zajedništvu.” Bog želi da s Njime izgrađujemo odnos, stoga nam je dao vrijeme u kojem to možemo ostvariti.

Uz to što je vrijeme izgradnje veze s Bogom, subota je i vrijeme za obitelj i prijatelje. Subotom imamo prednost izgrađivati veze ili odnose jedni s drugima, činiti ono što je važno za nas i druge ljude, a za koje tijekom tjedna nemamo vremena.

Nekoliko prijedloga što možemo učiniti da od subote dobijemo najbolje:

Pripremite se. Priprema za subotu znači da će to biti poseban dan, dan kad imamo važan sastanak. Kad nam ljudi dolaze u dom, mi se pripremamo. Završavamo sa svim poslovima da nam ne prekidaju vrijeme koje zajedno provodimo. Pripremamo kuću tako da to ne moramo činiti dok su kod nas gosti. Planiramo i hranu. Slično se pripremamo i za subotu. Ona nam je u životu dobro došao gost.

Prekinite poslove i trgovinu. Ukloniti poslove iz svojega uma može biti vrlo teško, posebno za one koji imaju vlastiti posao. Tu je potrebna disciplina i priprema u smislu dovršavanja svega onoga što se može dovršiti prije kraja tjedna.

Bog kaže: “… i u sveti dan ne obavljaš poslove, nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja …” (Izaija 58,13.14) Subota je vrijeme razmišljanja o Gospodnjim putovima.

Prekinite sve što je svjetovno. Svijet će preživjeti bez nas, a i mi ćemo preživjeti dvadeset i četiri sata bez svijeta. Kad moj omiljeni nogometni klub igra u subotu, mogu pričekati da subota prođe i naknadno saznati jesu li igrali dobro ili loše.

Subota je namijenjena za odmor i proslavljanje, a ne za svakidašnje i uobičajeno. To je dan obnavljanja duha. Sve ostalo su uljezi.

Izgrađujte odnose. Središnja je nakana subote izgrađivanje snažnijeg odnosa s Bogom, obitelji i prijateljima izgradnja zajedništva.

Bog kaže obiteljima: “Dajem vam subotu, odvojeno vrijeme, sveto vrijeme. Poštujte ga i naći ćete vrijeme koje ste tražili.”

Sjećajte se Izbavitelja. Obožavanje je u središtu subote. Isus je središte obožavanja jer je On naš Spasitelj i Gospodin. Izraelci su dobili upute da poštuju subotu kao uspomenu: “Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom.” (Ponovljeni zakon 5,15) Subota je bila podsjetnik na izbavljenje iz egipatskih okova.

Subota je i nama podsjetnik da nas je Isus spasio od grijeha. Po Njemu više nismo robovi. Naš je Spasitelj Gospodar subote (vidi Marko 2,28). Subota nalazi svoje konačno značenje u Isusu, Stvoritelju, Gospodaru vremena, Gospodaru subote, Izbavitelju i Uskrslome. U Njemu je jedinome spasenje.

Isus je u svojem nauku i zajednici usredotočen na Boga. On je čitao Pisma i propovijedao iz njih. U svojoj primjeni svetkovanja subote bio je usredotočen na ljude. Za Isusa se temelj subote vraćao na odnose: odnose s Bogom i odnose s ljudima oko sebe. Isus je vratio dar milosti, subotu, njezinoj iskonskoj namjeni. Subota nas može spasiti od tiranije vremena.

Kad se moja obitelj selila, susjedi su nam dali dar — posudu za čips ili umak. Ništa posebno. Mali dar. Ali vrijednost mu je neprocjenjiva zbog onoga što predstavlja. Kad smo se s njima opraštali, susjedova je supruga pružila dar, zagrlila moju suprugu i rekla: “Vi ste nam bili najbolji susjedi koje smo ikada imali.” To je tome daru dalo vrijednost.

Bog je nama dao subotu na dar. Što s njom činimo, naša je stvar. Možemo osjećati toplinu i sjaj, ali ako ne otvorimo dar i ne koristimo ga, on za nas nema vrijednosti.

Naučimo od rabina

Spomenuta rabinka Aviva spomenula je dvije riječi: uspomena i svetkovanje. Dok je govorila, dvije su mi druge riječi pale na pamet: iščekivanje i odgađanje. Naučila me radosnom iščekivanju subote i odgađanju završetka.

Iščekivanje je bilo naglašeno kad je govorila o pripremi za subotu te blagdanskoj i obiteljskoj naravi subote. Za praktičnog Židova subota je najsvjetlija točka u tjednu koja često počinje bogoslužjem u sinagogi, a nastavlja se obiteljskom večerom u petak.

Tu su uključeni i subotnji obredni postupci: paljenje svijeća, pranje ruku i različiti blagoslovi za vrijeme večere u petak. Sve se to radi u blagdanskom ozračju. U domu vlada toplo obiteljsko raspoloženje kao kad očekujete goste. Mnogo je razgovora, molitve i pjevanja, što se produžuje duboko u noć.

Subota je dan proslavljanja. Tijekom subote pobožne Židovi očekuju tri blagdanska objeda. Obitelji i skupine idu u šetnju, sjede i razgovaraju, ili se odvezu u park. Provode vrijeme s obitelji ili u igri s djecom.

Rabinka Aviva iznenadila me govoreći o suboti kao 25-satnom iskustvu. Subota završava kad se na nebu pojavi treća zvijezda i kad je tamno, sat nakon zalaska sunca. Havdalah je ritual završetka subote.

“Havdalah znači ‘odvojiti’”, objasnila je, “i to je vrlo emotivna, lijepa ceremonija uz začine, vino i svijeće. To je slatki završetak šabata. Miris začina pokušaj je da se duh subote prenese u novi tjedan ‘nadahnjujući ga mirom šabata.’”

Ovo nije poziv kršćanima koji svetkuju subotu da postanu židovi u načinu svetkovanja, već prijedlog da, dok uče od židovskih običaja, Isus bude središtem proslavljanja subote. Iz toga možemo naučiti snažnije iščekivati dolazak subote i dulje se od nje opraštati.

To je najbolji način uporabe Božjeg darovanoga vremena.

Bruce Manners