Subota stvaranja javlja se u Postanku 2,1-3, Izlasku 20,8-11 i Izlasku 31,12-17. Ovi tekstovi predstavljaju osnovnu biblijsku motivaciju za svetkovanje subote i ukazuju na biblijski pogled na podrijetlo subote. U Izlasku 31,12-17 zapovijed o svetkovanju subote nalazi temeljni razlog u izjavi: „Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana počinuo i odahnuo.” (Redak 17b – pišćev prijevod.) U Izlasku 20,8-11 je zapovijed da se uzdrži od posla u subotu također motivirana izričitim spominjanjem stvaranja i božanskog primjera: „Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.“ (Redak 11.) Ovi tekstovi ukazuju na podrijetlo subote pri stvaranju; rječnik za motivaciju nas podsjeća na izvještaj o stvaranju, posebno na Postanak 2,1-3. …
Sa „sedmim danom“ su povezane četiri ideje: (1) Bog je toga dana „dovršio“ svoj stvaralački rad; (2) Bog je toga dana „počinuo“ od svega svojeg stvaralačkog rada; (3) Bog je „blagoslovio“ taj dan i (4) Bog ga je „posvetio“.
Jedinstveno isticanje sedmog dana, s njegova četiri razloga na kraju izvještaja o stvaranju u Postanku, pokazuje da kao što je čovjek kruna stvaranja, tako je sedmi dan, subota, konačni cilj stvaranja. Ako je to slučaj, onda subota stvaranja nije samo usmjerena na stvaranje i Stvoritelja, već je jednako značajna za čovjekovu budućnost, njegov život i bogoštovlje.Ova dvostruka svrha za prošlost i budućnost čini subotu stvaranja prototipom tjedne subote. G. H. Waterman daje sljedeći sažetak: „Stoga se čini jasnim da su božansko podrijetlo i uspostava subote nastali na početku ljudske povijesti. U to vrijeme je Bog ne samo osigurao božanski primjer za svetkovanje sedmog dana kao dana odmora, već je sedmi dan blagoslovio i odvojio za čovjekovu uporabu i korist.“ 1
Što znači da je Bog stvaranje „dovršio“ u subotu? Teško je odrediti točan smisao hebrejskog glagola (klh). U osnovi klh znači „stati, doći kraju“. Oblik korijena uporabljen u Postanku 2,2 ne znači ni „izjaviti dovršenim“, niti „doveden do (zadovoljavajućeg) završetka“, već izražava pozitivnu misao ostvarenja željenog cilja. Zadaća stvaranja je „potpuna“ i tako dovršena: sedmog dana Bog je svoju zadaću upotpunio i dovršio svojim stvaralačkim djelom. Bog se s radošću, užitkom i zadovoljstvom osvrće na svoje dovršeno stvaranje i završen posao, i proglašava ga „vrlo dobrim“ (Post 1,31). Bog je ovdje postavio uzorak za svoje stvaranje. On je stvorio svijet u šest dana tako da je bio dovršen i završen sedmog dana, kako bi čovjek tijekom šest radnih dana u tjednu obavio svoj posao i zadovoljio svrhu ovog stvaranja pa sedmog dana, u subotu, slijedio primjer odmora svojega Stvoritelja. Ako slijedi Stvoriteljev primjer, i on se može s radošću, užitkom i zadovoljstvom osvrnuti na svoj obavljen posao. Na ovaj način čovjek se može radovati ne samo onome što je Bog stvorio, već i svojem odgovornom upravljanju, a ne izrabljivanjem stvorenoga (Post 1,28).
Subotnji odmor
Misao da se Bog „odmarao“ sedmog dana javlja se u Postanku 2,2.3, Izlasku 31,17 i Izlasku 20,11. … Ovaj prestanak i počivanje od strane Boga teško da se može objasniti kao etiologija ili božanski odmor od teškog rada, kao što je to slučaj u poganskim mitologijama, ali može kao nešto što je povezano s čovjekom. Stvaranje se događa u okviru vremena u koje spadaju radni dani i dan odmora. Ovaj posljednji je „sedmi dan“, subota. Božji prestanak rada, Njegovo odmaranje sedmog dana nije potrebno zato što se umorio ili iscrpio (vidi Iz 40,28) već zato što je On Primjer čovjeku. Čovjek je „slika Boga“ (Post 1,26-28) i njegov ga Primjer uči kako da se ponaša u korištenju vremenskog razdoblja (vidi Izl 31,17; 16,23-26; 20,8-11). …
Bog počiva sedmog dana tjedna stvaranja da bi osigurao dan za susret u miru s krunom stvaranja, čovjekom, stvorenim na Njegovu sliku. Ova tri teksta (Post 2,1-3; Izl 20,11; 31,17) koji govore o suboti stvaranja, tvrde da više nema stvaranja svijeta, jer Bog sedmog dana počinu od djela stvaranja; dan počinka naspram danima stvaranja. Oni povezuju Božje počivanje s uspostavom subote. Tjedna subota crpi svoj legitimitet u prvobitnoj suboti (prasuboti) stvaranja. Počivanjem subotom čovjek sudjeluje u Božjem počinku, sastajući se sa svojim Stvoriteljem.
Subotnji blagoslov
Postanak 2,3 potvrđuje da je Bog „blagoslovio“ sedmi dan kao što je dan ranije blagoslovio životinje i čovjeka (Post 1,22.28). Blagoslov subote o kojemu je riječ u Izlasku 20,11 povezuje subotu stvaranja s tjednom subotom. Što znači da je sedmi dan, subota, blagoslovljen? Kada je subjekt Bog, „blagoslov“ uglavnom znači da su „čovjek i stvari prožeti snagom plodnosti i blagostanja, On daje život, sreću i uspjeh“. Kad je riječ o sedmom danu, to znači da je ovaj dan „Stvoriteljev dar čovjeku“, ispunjen blagoslovom koji nema nijedan drugi dan. „Blagoslov“ osigurava ovom danu odmora dar koji ga ispunjava silom. Ona čini ovaj dan odmora plodnim i vitalnim za čovjekov život. Sedmi dan s ovim blagoslovom prima blagotvornu i oživljavajuću silu koja je obogaćuje i ispunjava čovjekov život. Kao takva, subota je u tjednom ciklusu izvor neusporedive koristi za čovjeka. …
Subotnja svetost
Postanak 2,3 potvrđuje da je Stvoritelj „posvetio“ sedmi dan, “proglasi ga svetim“ (Šarić). … Odvajanje sedmog dana od šest radnih dana Stvoriteljev je poklon cijelom čovječanstvu. Treba naglasiti da je Bog, a ne čovjek, odvojio ovaj sedmi dan. Sedmi dan je Božji dan za čitav ljudski rod, a ne samo Njegov dan za Izrael. Upravo zato što je Bog odvojio sedmi od šest dana i što mu je dodijelio svetost, subota je označena kao „sveta subota“ (Izl 16,23; 31,14.15; 35,2; vidi Iz 58,13). Svetost subote ne potječe od toga što je čovjek drži, nego je Božji čin. …
Stvoritelj je posvetio sedmi dan odvajajući ga od šest radnih dana i tako za sva vremena osigurao poklon cijelom čovječanstvu. Onaj tko svetkuje sedmi dan slijedi originalni uzorak Primjera (Post 2,3) i toga se dana odmora sastaje s Njim. On priznaje svojega Boga Stvoriteljem, prihvaća Njegov dar i sudjeluje u Božjem odmoru. Subota je „stalni podsjetnik na Stvoritelja, [i] podrijetlo i svrhu stvaranja. … Svaka subota, onima koji su pod [Božjom] kraljevskom upravom, pruža iznova slobodu [od borbe za opstanak] koja pripada Božjoj djeci; premda isprva u ograničenoj mjeri, ona je dana s obnovljenim obećanjem potpunog ispunjenja.“2
Gerhard F. Hasel
____________