“Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” (Psalam 19,2)
Tako se i mi trebamo upoznavati sa Stvoriteljem preko djela stvaranja. Knjiga prirode je veliki udžbenik kojim se, zajedno s Biblijom, moramo služiti prikazujući drugima Njegov karakter i vraćajući izgubljene ovce u Božji tor. Dok tako budemo proučavali Božja djela, Duh Sveti osvjedočivat će naš um. To neće biti osvjedočenje koje se stječe logičkim razmišljanjem, već ćemo, ako naš um nije postao previše pomračen da upozna Boga, oko previše mutno da Ga vidi, a uho preslabo da čuje Njegov glas, shvatiti njihovo dublje značenje i uzvišene, duhovne istine pisane Riječi utisnut će se u naše srce. …
Poučavajući uz pomoć usporedbi i uzdižući svetost subote, Krist je imao isti cilj. Bog je ljudima dao ovu uspomenu na svoju stvaralačku moć da bi Njega prepoznali u djelima Njegovih ruku. Dan odmora poziva ih da u djelima stvaranja otkrivaju Stvoriteljevu slavu. I upravo zato što je želio da i mi to činimo, Isus je svoje dragocjene pouke povezivao s ljepotom djela prirode. Tijekom svetog dana odmora, više nego ijednog drugog dana, trebamo proučavati poruke koje nam je Bog zapisao u prirodi. Spasiteljeve usporedbe trebamo proučavati tamo gdje ih je On izgovarao, u poljima i šumarcima, pod otvorenim nebom okruženi cvijećem i travom. Kad se približimo samoj prirodi, Kristova prisutnost postat će nam stvarna i On će našem srcu progovoriti o svojoj ljubavi i miru.
Međutim, Krist svoj nauk nije povezivao samo s danom odmora, već i s radnim tjednom. On je svoje mudre savjete upućivao i onima koji idu za plugom i bacaju sjeme. On je želio da u oranju i sijanju, kopanju i prikupljanju plodova vidimo sliku Njegovog djela dobročinstva u srcu. Tada naš svakidašnji rad neće više zaokupljati svu našu pozornost niti će nas navoditi da zaboravimo Boga; on će nas neprestano podsjećati na našeg Stvoritelja i Otkupitelja. Misao o Bogu provlačit će se kao zlatna nît kroz sve naše svakodnevne brige i poslove. Za nas će slava s Njegovog lica ponovno počivati na licu prirode. Stalno ćemo učiti nove pouke o nebeskoj istini i postajati sve sličniji Njegovom neporočnom liku. Tako ćemo stalno učiti o Gospodinu i ostati s Bogom u životnom pozivu na koji nas je pozvao (Izaija 54,13; 1. Korićanima 7,24). (Isusove usporedbe, str. 12,13)
Preporučujemo:
