“Isus ponovo uđe u tamošnju sinagogu, gdje bijaše neki čovjek s usahlom rukom. Pazili su na nj da li će ga u subotu izliječiti, da ga mognu optužiti. On čovjeku s usahlom rukom rekne: ‘Digni se i stani ispred sviju!’ Zatim ih upita: ‘Što je dopušteno u subotu: činiti dobro ili zlo? Spasiti život ili ga upropastiti?’ Šutjeli su. Tada ih srdito sve naokolo pogleda te, ožalošćen zbog tvrdoće njihova srca, rekne čovjeku: ‘Ispruži ruku!’ On je ispruži i ruka mu ozdravi.” (Marko 3,1-5)
Ubrzo nakon sučeljavanja zabilježenog u Evanđelju po Mateju 12,1-8 dolazi do drugog sukoba oko subote u redcima 913 (također Marko 3,1-5). Zanimljivo je što je Isus lako mogao izbjeći ovaj sukob, ali je odlučio da to ne učini.
U događaju se pojavljuju tri osobe: Isus, čovjek čija je ruka dugo bila “usahla” i oni koji su “pazili na nj” da vide hoće li učiniti nešto što su smatrali pogrešnim.
Iako je jasno razumio namjere svojih potencijalnih optužitelja, Isus nije zaobišao to pitanje. Naposljetku, sinagoge su čuvale prednja mjesta za takve dostojanstvenike. No, Isus je znao da farizeji nisu protiv zdravstvene njege subotom dokle god se radilo o životu i smrti bolesne osobe. Međutim, čovjek s usahlom rukom očito nije spadao u tu kategoriju. Njegova invalidnost trajala je određeno vrijeme i njegovo izlječenje lako je moglo pričekati dan-dva.
Ali za Isusa je ovaj slučaj bio ispit. Pozvao je čovjeka da iziđe naprijed gdje su ga svi mogli vidjeti i upitao farizeje koji su sve to promatrali je li po Zakonu činiti subotom dobro ili zlo.
To ih je dovelo u nedoumicu. Nitko nije mogao odgovoriti da je dopušteno činiti zlo. Tako nisu imali drugi izbor nego odgovoriti da je po Zakonu činiti dobro. A nije li izlječenje čovjeka značilo činiti dobro?
To prvo pitanje dovelo je farizeje u težak položaj, ali razlog zašto ga je Isus postavio bio je jasan. Drugo nas pitanje, međutim, u prvi mah zbunjuje. “Spasiti život ili ga upropastiti?” Na kraju krajeva, tko je ikoga ovdje želio upropastiti? Ovdje se radilo o izlječenju čovjekove ruke. Međutim, Isus još jednom pokazuje da poznaje ljudsko srce (Ivan 2,25). Upravo u tom trenutku farizeji su počeli kovati plan da ubiju Isusa jer se nije slagao s njihovim razumijevanjem Zakona (Matej 12,14).
U ovim izvještajima o sukobima ne uočavamo samo mržnju onih koji ne shvaćaju načela Zakona i koji traže tuđe pogreške, već važna načela za Isusove sljedbenike povezana sa subotom.
Pomozi nam, Oče, da dok razmišljamo o ovim događajima steknemo potpunije razumijevanje odnosa između Zakona i milosti.
Preporučujemo:
