Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Suci 11”.
1 A Jiftah Gileadovac bijaše hrabar junak, no bijaše on sin neke bludnice; i rodi Gilead Jiftaha. 2 Ali i Gileadova žena izrodi njemu sinove, pa kad su sinovi te žene poodrasli, potjeraše Jiftaha i rekoše mu: »Nećeš dobiti baštinu u domu oca našega jer si ti sin druge žene.« 3 Stoga Jiftah pobježe od braće svoje i nastani se u zemlji Tob. I oko Jiftaha se okupiše ljudi praznovi te pođoše s njim. 4 I dogodi se s vremenom da sinovi Amonovi zavojštiše protiv Izraela. 5 I dogodi se, kad sinovi Amonovi zavojštiše protiv Izraela, da gileadske starješine odoše da bi doveli Jiftaha iz zemlje Tob. 6 I rekoše oni Jiftahu: »Dođi i budi nam vođa, da zavojštimo protiv sinova Amonovih.« 7 Nato Jiftah reče gileadskim starješinama: »Niste li vi mene mrzili i otjerali me iz doma oca mojega? Ta zašto dolazite k meni sad kad ste u stisci?« 8 A gileadske starješine rekoše Jiftahu: »Zato smo se sada i vratili k tebi: da pođeš s nama i zavojštiš protiv sinova Amonovih, i budeš poglavar svima nama žiteljima Gileada.« 9Tada Jiftah reče gileadskim starješinama: »Ako me vi dovedete natrag da bih zavojštio protiv sinova Amonovih i Gospod ih meni preda, hoću li vam ja biti poglavar?« 10 A gileadske starješine rekoše Jiftahu: »Neka Gospod bude svjedok između nas ako ne učinimo onako kako si kazao.« 11 I ode Jiftah s gileadskim starješinama. I postavi ga puk sebi za poglavara i vođu; a u Micpi Jiftah izgovori sve svoje riječi pred Gospodom. 12 Potom Jiftah posla glasnike kralju sinova Amonovih govoreći: »Što ti imaš protiv mene da si došao k meni kako bi zaratio u mojoj zemlji?« 13 A kralj sinova Amonovih reče Jiftahovim glasnicima: »Jer je Izrael uzeo moju zemlju kad je izlazio iz Egipta: od Arnona pa do Jaboka i do Jordana. Zato sad vrati tu zemlju u miru.« 14 Ali Jiftah i opet posla glasnike kralju sinova Amonovih 15 i reče mu: »Ovako govori Jiftah: Nije Izrael uzeo zemlju moapsku ni zemlju sinova Amonovih, 16 nego je Izrael, pošto je izašao iz Egipta, išao kroz pustinju do Crvenoga mora i došao u Kadeš. 17Tada je Izrael poslao glasnike kralju edomskomu govoreći: ‘Molim te, pusti me da prođem kroz tvoju zemlju.’ Aliga edomski kralj ne posluša. A poslao je i kralju moapskomu, ali ni on ne htjede. Tako Izrael osta u Kadešu. 18 Zatim je, idući kroz pustinju, zaobišao zemlju edomsku i zemlju moapsku i došao istočno od moapske zemlje te se utaborio s onu stranu Arnona. I nisu ulazili na područje Moaba jer Arnon bijaše moapska međa. 19 Onda je Izrael poslao glasnike Sihonu, kralju amorejskomu, kralju Hešbona; i reče mu Izrael: ‘Molim te, pusti me da prođem kroz tvoju zemlju do svojega mjesta.’ 20 Ali Sihon nije vjerovao Izraelu i pustio ga da prođe kroz njegovo područje. Zato Sihon skupi sav svoj puk i utabori se u Jahacu te zavojšti protiv Izraela. 21 Tada Gospod, Bog Izraelov, predade Sihona i sav njegov puk u ruke Izraelu, i on ih potuče. Tako je Izrael zaposjeo svu zemlju Amorejaca koji su živjeli u onoj zemlji. 22 I zaposjeli su sve područje Amorejaca, od Arnona pa do Jaboka i od pustinje pa do Jordana. 23 I sad kad je Gospod, Bog Izraelov, protjerao Amorejce ispred puka svojega, Izraela, ti bi nas htio zaposjesti? 24 Ne posjeduješ li ono što ti je Kemoš, tvoj bog, dao da posjeduješ? Tako i sve ono što je Gospod, naš Bog, zaposjeo ispred nas, to mi posjedujemo. 25 Ta sad, po čemu si ti bolji od Balaka, sina Ciporova, moapskoga kralja? Je li se on ikad parničio s Izraelom? Je li ikad ratovao protiv njega? 26 Dok je Izrael boravio u Hešbonu i njegovim naseljima i u Aroeru i njegovim naseljima i u svim gradovima što su duž Arnona — za tri stotine godina — ta zašto ih u ono doba niste preoteli? 27 Dakle, nisam ja tebi zgriješio, nego ti meni činiš zlo zavojštivši protiv mene. Neka Gospod, Sudac, presudi danas između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.« 28 Ali kralj sinova Amonovih ne posluša riječi što mu ih poruči Jiftah. 29 Tada Duh Gospodnji siđe na Jiftaha te on prođe Gileadom i Manašeom, prođe i kroz Micpu Gileadsku, a od Micpe Gileadske prijeđe prema sinovima Amonovim.30 A Jiftah se zavjetom zavjetova Gospodu i reče: »Ako mi doista predaš sinove Amonove u ruke, 31 onda neka bude ovako: što god izađe na vrata moje kuće meni ususret kad se budem u miru vraćao od sinova Amonovih, neka bude Gospodnje; i to ću prinijeti kao paljenicu.« 32 I prijeđe Jiftah prema sinovima Amonovim da bi zavojštio protiv njih; i Gospod mu ih preda u ruke. 33 I potukao ih je od Aroera pa sve do ulaska u Minit — u dvadeset gradova — i do Abel-Keramima. Bijaše to veoma velik pokolj. Tako su sinovi Amonovi bili pokoreni pred sinovima Izraelovim. 34 I dođe Jiftah svojoj kući u Micpu, kad gle: kći njegova izađe mu ususret uz bubnjeve i ples. A bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 35 I dogodi se, kad je ugleda, da razdrije haljine svoje i reče: »Jao, kćeri moja, kako li me obori! I ti si među onima koji me unesrećuju! Ta ja sam otvorio usta svoja pred Gospodom i to ne mogu povući.« 36 A ona mu reče: »Oče moj, ako si otvorio usta svoja pred Gospodom, učini sa mnom kako je izašlo iz usta tvojih, budući da je Gospod za te izvršio osvetu nad tvojim neprijateljima, sinovima Amonovim.« 37 Onda reče ocu svojemu: »Ispuni mi ovu molbu: pusti me dva mjeseca da ja idem i lutam po gorama i oplakujem svoje djevičanstvo s drugama svojim.« 38 A on reče: »Idi.« I pusti je na dva mjeseca, a ona ode sa svojim drugama te oplakivaše po gorama svoje djevičanstvo. 39 I dogodi se, po isteku ta dva mjeseca, da se vrati ocu svojemu i on izvrši svoj zavjet s njom što ga bijaše zavjetovao. I ona ne upozna muškarca. Tako u Izraelu nasta običaj 40 da iz godine u godinu kćeri Izraelove četiri dana u godini odlaze tužiti za kćerju Jiftaha Gileadovca.