Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Suci 17”.
1 I bijaše u Efraimovu gorju neki čovjek, a ime mu Mika. 2 I reče on svojoj materi: »Tisuću i sto šekela srebra što su ti bili oduzeti i na koje si ti stavila kletvu — ta rekla si je i na moje uši — gle: to je srebro kod mene, ja sam ga uzeo.« A mati mu reče: »Gospod te blagoslovio, sine moj!« 3 Pa kad tih tisuću i sto šekela srebra vrati materi svojoj, mati njegova reče: »To sam srebro iz svoje ruke potpunoma posvetila Gospodu za sina svojega, da načini rezani i liveni lik. Zato ga sad vraćam tebi.« 4 Ipak on vrati srebro svojoj materi, a mati njegova uzme dvije stotine šekela srebra i dade ih zlataru koji od njih načini rezani i liveni lik. Tako to dospije u Mikinu kuću. 5 A taj čovjek Mika imaše svetište; pa načini efod i kućne kumire te posveti jednog od svojih sinova da mu bude svećenik. 6 U one dane nije bilo kralja u Izraelu. Svatko je činio što je bilo pravo u njegovim očima. 7 I bijaše neki mladić iz Betlehema Judina, od Judina roda; a bijaše on levit i tamo je on boravio. 8 I ode taj čovjek iz toga grada, iz Betlehema Judina, da bi se nastanio tamo gdje nađe kakvo mjesto. I prevalivši određeni put, dođe u Efraimovo gorje do Mikine kuće. 9 A Mika mu reče: »Odakle dolaziš?« Ovaj pak njemu reče: »Ja sam levit iz Betlehema Judina i ja sam pošao da se nastanim tamo gdje nađem kakvo mjesto.« 10 Nato mu Mika reče: »Ostani kod mene i budi mi ocem i svećenikom, a ja ću ti davati deset šekela srebra godišnje te potrebnu odjeću i žitak tvoj.« I levit dođe. 11 Tako levit pristade ostati kod toga čovjeka, a njemu pak mladić bî kao jedan od njegovih sinova. 12 I Mika posveti levita; tako mu mladić posta svećenikom te osta u Mikinoj kući. 13 Tad Mika reče: »Sada znam da će mi Gospod biti dobrostiv kad imam levita za svećenika.«