Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Suci 3".

1 A ovo su narodi što ih Gospod ostavi da bi njima iskušao Izraela, to jest sve one koji nisu iskusili sve one kanaanske ratove 2 (bijaše to samo zato da bi se naraštaji sinova Izraelovih izvještili naučiv se ratovanju, barem oni koji to prije nisu iskusili): 3 pet knezova filistejskih, te sve Kanaance i Sidonce i Hivijce koji su živjeli na gori Libanonu, od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. 4 Oni su dakle ostali da bi njima iskušao Izraela, da dozna hoće li poslušati zapovijedi Gospodnje što ih je on zapovjedio ocima njihovim preko Mojsija. 5 Tako su sinovi Izraelovi živjeli usred Kanaanaca, Hetita i Amorejaca, te Perižana i Hivijaca i Jebusejaca. 6 I uzimali su njihove kćeri sebi za žene, a svoje kćeri davali njihovim sinovima; i služili su njihovim bogovima. 7 I činili su sinovi Izraelovi što je zlo u očima Gospodnjim i zaboravili Gospoda, Boga svojega, te služili baalima i ašerama. 8 Tada Gospod gnjevom planu na Izraela te ih proda u ruke Kušan-Rišataima, kralja Mezopotamije; i služili su sinovi Izraelovi Kušan-Rišataimu osam godina. 9 Ali kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, podiže Gospod sinovima Izraelovim izbavitelja koji ih izbavi — Otniela, sina Kenazova, Kalebova mlađeg brata. 10 I siđe na nj Duh Gospodnji te je sudio Izraelu. I izađe on na vojnu, i Gospod mu preda u ruke Kušan-Rišataima, kralja Mezopotamije; i ruka njegova nadjača Kušan-Rišataima. 11 Tada zemlja počinu na četrdeset godina. I umrije Otniel, sin Kenazov. 12 A sinovi Izraelovi opet počeše činiti što je zlo u očima Gospodnjim; stoga Gospod osokoli Eglona, kralja moapskoga, protiv Izraela, budući da su činili što je zlo u očima Gospodnjim. 13 I skupi on k sebi sinove Amonove i Amalekove pa krene i udari na Izraela te zauzme Palmov grad. 14 Tako su sinovi Izraelovi služili Eglonu, kralju moapskomu, osamnaest godina. 15 Ali kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, podiže im Gospod izbavitelja — Ehuda, sina Gerina, Benjaminovca, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše sinovi Izraelovi po njemu danak Eglonu, kralju moapskomu. 16 A Ehud sebi načini bodež koji imaše dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod svoje haljine uz desno bedro. 17 I odnese danak Eglonu, kralju moapskomu; a Eglon bijaše veoma debeo čovjek. 18 I dogodi se, kad završi s prinošenjem danka, da otpusti ljude koji bijahu nosili dar. 19 No sam se vrati od kumira koji bijahu kod Gilgala te reče: »Imam za te tajnu vijest, kralju.« A on reče: »Tiho!« Nato se svi koji su stajali uza nj udaljiše od njega. 20 I Ehud uđe k njemu (a on bijaše sjedio sam u svojoj hladovitoj ložnici). I reče Ehud: »Imam za te vijest od Boga.« A on usta sa stolca. 21 Tada Ehud posegnu svojom lijevom rukom te dohvati bodež sa svojega desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. 22 Čak je i držak ušao za oštricom i salo se sklopilo nad oštricom jer mu nije izvukao bodež iz trbuha; i izlazila je nečist. 23 Tada Ehud izađe na trijem te za sobom zatvori vrata ložnice i zaključa ih. 24 A kad je on otišao, dođoše sluge njegove; i pogledaše, kad gle: vrata ložnice bijahu zaključana. Stoga rekoše: »On se zacijelo povukao u hladovitu sobu.« 25 Čekali su tako dok im ne dodija, ali on, eto, ne otvori vrata ložnice; stoga uzeše ključ i otvoriše ih. Kad gle, gospodar im ležaše na zemlji — mrtav. 26 A dok su oni čekali, Ehud pobježe. On dakle prođe kumire pa pobježe u Seiru. 27 I dogodi se, kad je stigao, da zatrubi u rog u gorju Efraimovu; i sinovi Izraelovi siđoše s njim s gore, a on bijaše pred njima. 28 Tada im reče: »Pođite za mnom, jer Gospod vam je predao vaše neprijatelje Moapce u ruke.« I pođoše za njim te zauzeše gazove jordanske prema Moabu; i nikomu nisu dopustili da prijeđe. 29 I u ono vrijeme potukoše Moabu oko deset tisuća ljudi, sve krjepkih junaka, i nijedan ne pobježe. 30 Tako je Moab onoga dana potpao pod ruku Izraelovu. I zemlja počinu na osamdeset godina. 31 A poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On pak Filistejcima pobi šest stotina ljudi bodilom volujskim. Tako je i on izbavio Izraela.