“Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12,14)
Gospodin ubrzo dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom. Zar sve ono što je obuhvaćeno istinama u vezi s tim događajem i pripremama za njega nije dovoljno da nas navede na ozbiljno razmišljanje o vlastitoj dužnosti? Taj predmet mora se jasno i otvoreno iznositi pred narod. “Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem. … Tada će se pred njim skupiti svi narodi.” (Matej 25,31.32)
Iznosi istinu koja je potrebna u svakoj crkvi kako bi se pripremila za kraj, a taj kraj je sud s njegovim vječnim presudama i nagradama. Jer Bog će suditi svakom čovjeku prema njegovim djelima. “Ovima je upravio proroštvo Henok, sedmi patrijarh poslije Adama, kad veli: ‘Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi svima.’” (Juda 14.15) A i Salomon, kad je upućivao pozive i opomene kao propovjednik pravde, najavljivao je predstojeći sud: “Čujmo svemu završnu riječ”, govorio je. “Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer — to je sav čovjek. Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12,13.14)
Postoji obilje značajnih, ozbiljnih istina iz Božje riječi koje trebamo objavljivati ne dopuštajući vlastitom umu da u ljudskoj ništavnosti smišlja i predlaže teorije koje bi se iznosile Božjem stadu kao da su od presudne važnosti. Što je pljeva u odnosu na pšenicu?
Konačni sud je najsvečaniji, najstrašniji događaj. On se mora odigrati pred čitavim svemirom. Otac je Gospodinu Isusu povjerio cjelokupan sud. On će dodijeliti nagradu za vjernost Jahvinom zakonu. Bog će biti proslavljen, a Njegova vladavina obranjena i potvrđena u prisutnosti stanovnika svjetova koji nisu pali. Božja vladavina bit će opravdana i uzvišena u najvećem mogućem opsegu. To neće biti sud nekom pojedincu ili narodu, već čitavom svijetu. O, do kakve će promjene tada doći u shvaćanjima svih stvorenih bića! Tada će svi spoznati vrijednost vječnog života. (Letter 131, 14. listopada 1900., starješini A. G. Daniellsu)