“Da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.” (Efežanima 5,27)
I najdublje zanimanje što ga ljudi pokazuju pri donošenju presuda na zemaljskim sudovima samo je blijeda slika zanimanja koje vlada u nebeskim dvorovima kada se imena upisana u knjigu života pojavljuju da budu ispitana pred Sucem svega svijeta. Božanski Zastupnik moli da svima koji su pobijedili vjerom u Njegovu krv budu oprošteni prijestupi, da budu vraćeni u svoj edenski dom i da okrunjeni kao subaštinici s Njime dobiju “prijašnju vlast” (Mihej 4,8). Svojim nastojanjima da prevari i izvrgne kušnji ljudski rod, Sotona je namjeravao spriječiti božanski plan pri stvaranju čovjeka, a sada se Krist moli da se on provede kao da čovjek nije nikada pao. On za svoj narod traži ne samo oprost i opravdanje, cjelovito i sveobuhvatno, nego i udio u Njegovoj slavi i mjesto na Njegovu prijestolju.
Dok se Isus zauzima za one koji su predmet Njegove milosti, Sotona ih pred Bogom optužuje kao prijestupnike. Veliki je varalica kod njih pokušao izazvati sumnju, potaknuti ih da izgube povjerenje u Boga, odvojiti ih od Njegove ljubavi i navesti da pogaze Njegov Zakon. Sada upozorava na izvješće o njihovom životu, na manjkavosti u karakteru, na njihovu nesličnost s Kristom kojom su osramotili svog Otkupitelja i na sve grijehe na koje ih je naveo da ih počine, i zbog svega ovoga tvrdi da pripadaju njemu.
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upućuje na njihovo kajanje i vjeru, i zahtijevajući za njih oprost podiže svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima, govoreći: Znam ih po imenu, urezao sam ih u svoje dlanove. “Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” (Psalam 51,17) A tužitelju svoga naroda kaže: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?” (Zaharija 3,2) Krist će svoje vjerne obući u svoju vlastitu pravednost da ih prikaže Ocu kao “Crkvu krasnu, bez ljage, bez ičega tomu slična” (Efežanima 5,27). (Velika borba, str. 382,383)
Za razmišljanje: Ako je Krist na sudu na mojoj strani, zašto Ga se ponekad plašim?