“Jer nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome što je za zemaljskoga života činio.” (2. Korinćanima 5,10)
Pod Sotoninim nadahnućem Židovi su umjesto Krista izabrali razbojnika i krvnika, i tom zajednicom osudili su sebe na sudu posljednjeg dana. Pilat je rekao pokazavši na Krista: “Evo vam kralja!” (Ivan 19,14) Međutim, odlučnim glasom svećenički glavari i starješine povikali su: “Smakni ga! Smakni! Razapni ga!” Pilat je odgovorio: “Vašega kralja da razapnem?”, a svećenički glavari su uzvratili: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara.” (Ivan 19,15) I Pilat je predao Onoga na kojem, kako je izjavio, nije našao nikakvu krivnju zbog koje bi trebao biti šiban, kažnjen najokrutnijom i najnemilosrdnijom kaznom koja je mogla biti izrečena ljudskom biću.
Međutim, Onaj koji se ovdje izložio poniženju i muci na križu, po Božjem savjetu treba dobiti nagradu koju zaslužuje i popeti se na prijestolje jer Ga cijeli svemir priznaje za Kralja svetih. On je preuzeo djelo spasenja i pokazao pred svjetovima koji nisu pali i pred nebeskom obitelji da može ispuniti djelo koje je započeo.
Čitav svemir i pali svijet, sveti i grešnici, prepoznat će u Razapetome Suca svih živih. Svaka kruna dana svecima Najvišega bit će darovana iz Kristovih ruku — onih ruku koje su okrutni svećenici i starješine osudili da budu prikovane na križ. Tragovi tih rana bit će kao svijetle zrake koje izlaze iz Njegovih ruku. Krist je taj koji ljudima daje milost pokajanja. Njegove zasluge Otac je prihvatio za svaku dušu koja ulazi u Božju obitelj. Jedino Njegove ranjene ruke mogu im pružiti utjehu u životu, vječni život.
Dan konačne odluke bit će svečano vrijeme. … Zar onda nije bitno da naša djela budu ispravna? (Manuscript 39, 1898.)
Za razmišljanje: Kako Isus može biti moj Zagovornik i moj Sudac?