“Tada se njegov izdajnik Juda, vidjevši da je Isus osuđen, pokaja te vrati trideset srebrnika velikim svećenicima i starješinama: ‘Sagriješih — reče — jer izdadoh nevinu krv.’ ‘Što se to nas tiče? — odgovore mu. — To je tvoja stvar.’ Tada baci srebrnike u hram te se povuče, ode i objesi se.” (Matej 27,3-5)
Najneobičnija činjenica u vezi s Judinim suđenjem jest da je on sam sebe osudio. Nemoguće je shvatiti što je sve prošlo kroz njegove izopačene misli prije tog trenutka, ali jedna pojedinost postala mu je napokon jasna. Sada je shvatio užas onoga što je učinio. Kada je pokušao vratiti novac, svećenici su ga samo ismijali. Takvi su prijatelji grijeha. Iskoristili su ga za svoje vlastite ciljeve, a zatim ga prezreli u času potrebe.
U tom trenutku Juda baca “srebrnike u hram”. U ovoj rečenici javljaju se dvije važne riječi čije puno značenje većina prijevoda, u kojima stoji da je bacio srebrnike u hram, ne izražava točno.
Prva riječ je “crkva” ili “hram”. To nije opća riječ za hram (hieron), već ona koja se odnosi na Svetište u hramu. Da bi došao do njega, Juda je morao proći kroz dvorište za pogane, dvorište za žene i dvorište za Izraelce. Dalje nije mogao proći. Došao je do granice koja ga je dijelila od dvorišta za svećenike. Prema tome, morao je vikati dok je razgovarao sa svećenicima.
To nas dovodi do druge značajne riječi koja se obično prevodi kao “baciti”. Riječ također znači “zavitlati”, “hitnuti”, “baciti sa zamahom”. On je “zamahnuvši bacio” novac na svećenike koji su ga ismijavali i otišao se objesiti.
Takav je bio kraj čovjeka čije su se spletke izjalovile. On je mislio prisiliti suzdržanog Isusa da pokaže svoju silu kao Mesija/Kralj, ali sve što je postigao bilo je da je otjerao Krista na križ. Judin život bio je uništen.
U ovom se događaju izdvajaju dvije pouke. Prva je da obično zamrzimo ono što smo zadobili grijehom. Predmet zbog kojeg smo počinili grijeh u nekim slučajevima postaje ogavan i gnusan. To se dogodilo Judi i Amnonu kada je obljubio sestru Tamaru (2. Samuelova 13,1-19).
Druga je pouka da ne možemo vratiti vrijeme. Postoje trenuci koje bismo voljeli vratiti ne bismo li postupili drugačije. Ali to je nemoguće.
Moramo se nositi s posljedicama svojih djela. Imajući tu tešku činjenicu na umu, trebamo paziti što radimo u svojem svakidašnjem životu.
Preporučujemo:
