“Malo poslije toga pristupiše Petru oni što ondje bijahu te mu rekoše: ‘Zbilja, i ti si njihov; ta i tvoj te govor izdaje.’ On se poče kleti i preklinjati: ‘Ne znam toga čovjeka.’ I pijetao odmah zapjeva. Petar se sjeti Isusovih riječi: ‘Prije nego pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti.’ Iziđe odande te zaplaka gorko.” (Matej 26,73-75)
Petrov čas je kucnuo. I on griješi, ne samo jednom, već triput, izlažući se u svakom događaju sve većoj osudi.
Potom se situacija, ako je to uopće moguće, pogoršava kada rođak Malka, čije je uho iscijeljeno, prepoznaje Petra zbog njegovog galilejskog naglaska (Ivan 18,26.10; Marko 14,70). Nakon ove treće optužbe Petar pada najdublje i počinje “kleti i preklinjati: Ne znam toga čovjeka.” (Marko 14,71)
Petar je nijekao koliko god je mogao. Postoje najmanje tri mogućnosti u vezi s načinom njegovih zaklinjanja i proklinjanja. Prva je da je koristio bogohulne riječi. To bi bilo loše samo po sebi, ali značenje je vjerojatno dublje od toga.
Drugo je tumačenje da se kleo Božjim imenom da ne poznaje Isusa, izražavajući time svoje odricanje u obliku zakletve kojom je pozivao Boga da posvjedoči o istinitosti njegovih riječi. Treća mogućnost zaslužuje još veću osudu od prve dvije. R. T. France ukazuje da je Petar možda čak izgovorio kletvu upućenu Isusu da bi jasno naglasio da nije Njegov sljedbenik.
Bez obzira na narav proklinjanja i kletvi, bila je to ozbiljna izdaja Isusa od strane glavnog učenika. U tom su se trenutku dogodile najmanje tri stvari. Prvo, zapjevao je pijetao.
Drugo, kada je pijetao zapjevao, Isus “se okrenu i pogleda Petra” (Luka 22,61). Kakav je to morao biti prodoran pogled. To nije bio izraz “rekao sam ti da će se to dogoditi”, već, kako kaže Ellen G. White, u pogledu se ocrtavalo “duboko sažaljenje i bol, ali na njemu nije bilo nikakve ljutitosti” (Isusov život, str. 588). Tada je u Petrovom umu sinulo Isusovo proročanstvo o tome da će Ga zanijekati.
Kristov pogled bio je više nego što je on mogao podnijeti.
“Iziđe te zaplaka gorko.” Upravo u tom trenutku Petrova vjera je učinila golemi iskorak. I Isus je znao što znače te pokajničke suze.
Svi možemo učiti iz Petrovog iskustva. Njegov glavni problem nije bio strah, već pretjerano samopouzdanje. Naposljetku, nijedan kukavica ne bi slijedio Isusa do tog kobnog dvorišta. Druga pouka glasi da premda nitko od nas nije iznad prijekora, nitko od nas nije ni izvan domašaja Božje milosti.
Preporučujemo:
