“Kako Pilat vidje da tim ništa ne postiže i da buka biva samo još veća, uze vodu te opra ruke pred svjetinom, govoreći: ‘Nevin sam od krvi ovog pravednika. To je vaša stvar!’ Nato sva svjetina povika: ‘Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu!’ Tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto ga bičeva, predade da ga razapnu.” (Matej 27,24-26)
Židovski vođe doveli su Pilata u težak položaj prisilivši ga da se opredijeli za Isusovo raspeće iako shvaća da je On nevin. Do preokreta dolazi kada pojedini Židovi uzvikuju: “Ako ovoga oslobodiš, nisi prijatelj caru! Svaki koji se pravi kraljem protivi se caru.” (Ivan 19,12) Posljednje što je rimski upravitelj mogao dopustiti bilo je da bude optužen pred carem Tiberijem da pruža utočište čovjeku koji tvrdi da je kralj. S tom prijetnjom židovski vođe pogodili su Pilata u najslabiju točku. Uostalom, ne možemo očekivati da će car biti milostiv prema svojem službeniku koji oprašta izdaju pred mnogim svjedocima.
Svojim optužbama židovski vođe premostili su jaz između židovskog i rimskog zakona. Oni su hulu vezanu za polaganje prava na ulogu Mesije prikazali kao veleizdaju. Pilat sada ima izgovor za osudu na smrt, što i čini, premda je prozreo židovsku prikrivenu urotu.
Ivan piše: “Pilat … izvede Isusa van te sjede na sudačku stolicu na mjestu što se zove Lithostrotos . … Pilat reče Židovima: ‘Evo vam kralja!’” Oni odgovaraju povicima: “Smakni ga! Smakni! Razapni ga!” I nadmudreni upravitelj predaje Ga svojim vojnicima da Ga razapnu (redci 13-17).
Pilat je istodobno pokušao simboličnim činom pranja ruku pred mnoštvom pokazati da nije kriv. Bio je upozoren osjećajem pravde koji je djelovao na njegovu savjest, i preko sna svoje žene, ali Pilat nije mogao podnijeti optužbe židovskih vođa i svjetine. Izdaje naredbu o raspeću i pere ruke.
Pilat je zaboravio samo jednu stvar: da ne možemo izbjeći odgovornost. Ni Pilat ni ja ne možemo donijeti pogrešnu odluku i oprati ruke od svoje odgovornosti. Za svoje odluke odgovoran sam uvijek samo ja.
Oče koji si na Nebu, pomozi mi da se hrabro držim svojih uvjerenja i da donosim časne odluke na životnom putu.