“Ljupka žena stječe slavu.” (Izreke 11,16)
Možda nikad nećeš biti pozvana da se baviš nekom javnom djelatnošću. Ali, sve što je potrebno učiniti — bilo da je to pranje posuđa, postavljanje stola, njegovanje bolesnika, kuhanje ili pranje — sve to ima svoju moralnu vrijednost; i dokle god ne možete rado i sa zadovoljstvom prihvaćati ove poslove, nećete biti osposobljeni za značajnije i uzvišenije dužnosti. Netko mora obaviti i te skromne svakodnevne dužnosti, i oni koji to obavljaju trebaju biti osvjedočeni da je posao koji obavljaju važan i častan te da svojom životnom ulogom, ma koliko ona bila skromna, služe na slavu Bogu upravo onako kao i anđeo Gabrijel kad je bio poslan prorocima. Svatko treba raditi svoj posao u skladu sa svojom životnom ulogom. Žena u svojoj kući, obavljajući svoje jednostavne ali neizbježne domaće dužnosti, može to učiniti u istom duhu vjernosti, poslušnosti i ljubavi u kojem i anđeli obavljaju svoje poslanje. Suglasje s Božjom voljom čini svaki posao koji treba biti obavljen časnim.
Mi se ne nalazimo na Nebu, nego na Zemlji. Kad budemo na Nebu, bit ćemo osposobljeni za uzvišene i plemenite nebeske dužnosti. Ali ovdje na ovom svijetu moramo biti provjereni i dokazati svoju ispravnost.
Najuzvišenija dužnost mladih u njihovom domu jest da svojom ljubavlju i istinskim zanimanjem budu pravi blagoslov za svoju braću i sestre i za svoje roditelje. Tu oni mogu pokazati samoodricanje i nesebičnost u brizi i zalaganju za druge. Takav rad ženu nikad ne unižava. To je najsvetija i najuzvišenija dužnost koju ona može obavljati. Kakav utjecaj sestra može imati na svoju braću! Samo ako je ispravna, ona može odlučno utjecati na oblikovanje njihovog karaktera. Svojim molitvama, svojom plemenitošću i ljubavlju ona može učiniti mnogo za domaćinstvo. Ove plemenite osobine se nikad ne mogu prenijeti na druge, ukoliko najprije ne postoje u nama samima. Zadovoljstvo duše, ljubav, plemenitost i vedrina naravi — osobine koje će osvojiti svako srce — odrazit će se na vama u tolikoj mjeri koliko ih dajete drugima. Ako u srcu ne vlada Krist, do izražaja dolazi nezadovoljstvo i moralna izopačenost. Jedino sebičnost navodi ljude da od drugih traže ono što nisu spremni sami dati. Ako Krist nije u srcu, karakter postaje neprivlačan.
Nisu samo veliki poduhvati i teške borbe ono što za dušu predstavlja kušnju i zahtijeva hrabrost. Svakodnevni život donosi sobom zbrku, kušnje i obeshrabrenja, jer i najjedonostavniji posao često traži mnogo strpljivosti i ustrajnosti. Da bismo svladali sve poteškoće, potrebni su nam samopouzdanje i odlučnost. Osjećaj sigurnosti da je Gospodin uz nas pružit će nam pomoć i utjehu u svakoj prilici. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 83,84)