“Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari.” (Matej 5,18)
Kada je Krist započeo svoju borbu, Sotona je izišao pred Njega i borio se za svaki centimetar tla primijenivši sve svoje moći da bi Ga nadvladao. Mnogo je toga bilo upleteno u sukob. U igri je bio golemi ulog. Pitanja na koja je trebalo odgovoriti glasila su: “Je li Božji zakon nesavršen, pa ga je potrebno izmijeniti ili ukinuti? Ili je nepromjenjiv? Je li Božja vladavina postojana ili su joj potrebne promjene?” Ne samo pred onima koji žive u Božjem gradu, već i pred stanovnicima cijelog nebeskog svemira, iznesena su ova pitanja na koja je trebalo odgovoriti. …
Sotona je pratio Božjeg Sina od jasala pa sve do križa. Kušnje su se obrušavale na Njega poput oluje. Ipak, što je sukob postajao žešći, to su Kristu postajale bliskije kušnje kojima je čovjek opterećen i bolje je mogao utješiti kušane.
Okrutnost kušnji kroz koje je Krist prolazio bila je razmjerna vrijednosti onoga što će zadobiti ili izgubiti svojim uspjehom ili neuspjehom. Nije se radilo o interesima samo jednog svijeta. Ovaj svijet je bio bojno polje, ali su svi svjetovi koje je Bog stvorio bili pogođeni posljedicama sukoba. … Sotona je želio prikazati kako se bori za slobodu cijelog svemira. Čak i dok je Krist bio na križu, neprijateljevi su argumenti bili toliko raznovrsni, toliko varljivi i toliko podmukli da su svi trebali steći uvjerenje da je Božji zakon tiranski. Osobno je načinio svaki plan, osmislio sva zla i potaknuo svaki um da na Krista navuče nesreću. Osobno je poticao lažne optužbe protiv Onoga koji je činio samo dobro. Osobno je nadahnuo okrutne postupke koji su pojačali patnju Božjeg Sina — čistog, svetog i nevinog.
Takvim postupcima Sotona je iskovao lanac kojim će sâm biti svezan. Nebeski svemir svjedočit će o Božjoj pravednosti kada Sotona bude podnosio kaznu. Samo Nebo je vidjelo kakve bi prilike vladale na Nebu da je Sotona tamo ostao. …
Ne samo u umovima smrtnih bića na ovom svijetu, već i u umovima svih stanovnika nebeskog svemira uspostavljena je nepromjenjivost Božjeg zakona. … Jednoglasno veličaju Boga kao pravednog, milostivog, strpljivog i poštenog. (Manuscript 1, 6. siječnja 1902., “Božja pravednost”)