“U ono vrijeme — jedne subote — pođe Isus kroz usjeve. Njegovi učenici, gladni, počeše trgati klasje i jesti. Kada to vidješe farizeji, rekoše mu: ‘Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti u subotu.’” (Matej 12,1.2)
Nije trebalo proći mnogo vremena da između Isusa i farizeja izbije sukob u vezi s jarmom. On izbija već u sljedećem retku nakon što je Isus pozvao svoje sljedbenike da uzmu Njegov jaram “jer jaram je moj sladak, a moje breme lako” (Matej 11,30). Povod za sukob javlja se kad Isus i učenici prolaze kroz polje žita. Učenici nisu samo brali klasje, već su ga i trljali među dlanovima da bi odvojili zrno od pljeve. U tom trenutku uvijek prisutni farizeji povikali su: “Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti u subotu.”
Danas bismo pomislili da su bili uznemireni zato što su učenici trgali klasje koje im nije pripadalo. Međutim, nije bio u tome problem. Trgajući klasje i jedući pšenicu dok su prolazili poljem, činili su ono što je Mojsijev zakon jasno dopuštao. U Ponovljenom zakonu stoji 23,25 da se smije pabirčiti susjedovo klasje rukama, ali ne i žeti srpom.
Problem je u tome što su učenici to učinili u subotu. To je bio čin žetve, a žetva se smatrala radom, a rad subotom bio je grijeh. Ali oni nisu samo trgali klasje; dok su trljali klasje u svojim rukama, također su ga i vršili. A vršenje je također bilo zabranjena aktivnost subotom. Naravno, farizeji su ih mogli optužiti i za putovanje. Prema njihovoj predaji, više od 1999 koraka smatralo se putovanjem i time kršenjem subote.
Farizeji su možda očekivali da će Isus odmah zaustaviti takvu aktivnost koja nije u skladu sa Zakonom, iako su u sebi sumnjali da će to učiniti. Na njihovo iznenađenje, On ih je dočekao na njihovom tlu spomenuvši događaj iz 1. Samuelove 21,16, kada je je David u svojoj gladi prekršio slovo Zakona, ali ga je Bog ipak blagoslovio.
Iz ovog događaja proizlazi nekoliko istina. Jedna je da čovjek uvijek ima prednost u odnosu na slovo Zakona. Druga je da je “Sin Čovječji uistinu gospodar subote” (Matej 12,8) i da je sigurno znao što je imao na umu kada je uopće dao Zakon.
Na kraju nas izvještaj ostavlja s pitanjem: Kako se ja odnosim prema Božjem zakonu? Smatram li ga blagoslovom ili nepodnošljivim jarmom?
Preporučujemo:
