“Tada se povuku farizeji i međusobno se dogovore kako bi Isusa uhvatili u riječi. Zato mu pošalju učenike svoje zajedno s herodovcima da mu reknu. … ‘Kaži nam, dakle, što ti misliš, je li dopušteno dati caru porez ili nije?’ Isus, znajući njihovu zlobu, reče: ‘Licemjeri, zašto me kušate? Pokažite mi porezni novac!’ Oni mu pruže denar. Isus će im nato: ‘Čija je ovo slika i natpis?’ ‘Careva’, odgovoriše mu. Tada im reče: ‘Podajte caru carevo, a Bogu Božje!’” (Matej 22,15-21)
Sukobljavanje je dvosmjerna ulica. Kada je Isus izazvao židovske vođe svojim usporedbama, oni su brzo krenuli u protunapad. Ispitujući Ga o davanju poreza, postavili su Mu teško pitanje koje je sadržavalo dilemu. Ako Isus odgovori da nije po zakonu plaćati porez caru, oni će Ga odmah prijaviti rimskim vlastima i ubrzo će uslijediti uhićenje. S druge strane, ako potvrdi valjanost plaćanja poreza caru, izgubit će utjecaj u narodu. Židovi su smatrali da je samo Bog kralj i da je davanje poreza bilo kojem zemaljskom vladaru značilo priznati pravosnažnost njegovog vladarskog položaja i samim tim uvrijediti Boga. Kako god Isus odgovori svojim klevetnicima, izložit će se nevolji.
Isusov je odgovor i jedinstven i mudar. Zatraživši da Mu pokažu jedan od njihovih novčića, On ih navodi da priznaju da se na njemu nalazi careva slika. U tom trenutku iznosi načelo da i caru i Bogu treba dato ono što je njihovo. Taj neočekivani odgovor okončava napad. Židovski vođe brzo uviđaju da je Isus izbjegao zamku koju su mu tako pažljivo postavili.
Možda je u Isusovom odgovoru najznačajnija Njegova misao da se ljudsko kraljevstvo može odvojiti od Božjeg. Zato Njegovi sljedbenici imaju dvostruko državljanstvo — Božjega kraljevstva i zemlje određenog naroda.
Nažalost, u nesavršenom svijetu u životu kršćanina s vremena na vrijeme dolazi do sukoba između tih kraljevstava. U Mateju 22 ne govori se o tome ima li Božje kraljevstvo prednost u odnosu na ljudsko ili obrnuto, niti jesu li ta dva kraljevstva jednaka. Prva Crkva morala je riješiti taj problem. Iako su Pavao i Petar tvrdili da vladare zemaljskih vlasti treba slušati budući su Božja oruđa (Rimljanima 13,1-7; 1. Petrova 2,13.14), Novi zavjet također jasno kaže da se kršćanin treba “više pokoravati Bogu nego ljudima” (Djela 5,29) kada zakoni zemaljskog vladara dođu u sukob s Božjim zapovijedima.
Preporučujemo:
