“Toga dana dođoše k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, te ga upitaše: ‘Učitelju, Mojsije je rekao: Ako tko umre bez djece, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne potomstvo svome bratu. Kod nas bijaše sedam braće. Prvi se oženi, umrije bez djece i ostavi ženu svome bratu. Tako bijaše s drugim i trećim… sve do sedmoga. Najposlije umrije i žena. U dan uskrsnuća: kojemu će od sedmorice pripasti žena, jer su je svi imali za ženu?’ ‘U zabludi ste — odgovori im Isus — jer ne poznajete ni Pisma ni moći Božje.’” (Matej 22,23-29)
Drugo pitanje u židovskom protunapadu protiv Isusa dolazi od saduceja — tradicionalnih protivnika farizeja. Oni ne samo da su pristali uz rimske vladare, već su odbacili sve Pismo osim Petoknjižja. Prema riječima Josipa Flavija, saduceji su smatrali da “duša umire s tijelom” (Starine 18.1.4). Na taj su način nijekali mogućnost besmrtnosti i uskrsnuća iz mrtvih.
Njihovo prihvaćanje isključivo Petoknjižja pozadina je pitanja koje su uputili Isusu u Evanđelju po Mateju 22,25-28 o ženi koja je, prema običaju leviratskog braka (Ponovljeni zakon 25,5.6), imala sedam muževa ali nijedno dijete. Njihovo pitanje ne samo da je umanjivalo vrijednost nauka o uskrsnuću, nego su njime i javno željeli osramotiti Isusa.
Ali Isus još jednom uzvraća svojim klevetnicima dvjema pojedinostima. Prvo, pokazao im je da je njihovo pitanje pogrešno jer se temelji na zabludi. Ne poznajući Pismo, tvrdi On, nisu shvatili Boga i Njegovu silu. Poput mnogih suvremenih ljudi, o budućem su životu razmišljali kao o blago promijenjenoj varijanti zemaljskog života kakav poznajemo. Nije tako, kaže Isus. Božje novo kraljevstvo bit će potpuno drugačije. On nije rekao saducejima kako će Nebo izgledati zato što njihov um to ne bi mogao shvatiti. Ali je izjavio da se život u budućnosti ne može uspoređivati sa sadašnjim.
U drugom dijelu svojeg odgovora Isus navodi Izlazak 3,6 pokazujući da saduceji nisu poznavali čak ni dio Pisma koji su prihvaćali. Bog nije Bog mrtvih, zapazio je Isus, već živih, ukazujući na uskrsnuće patrijarha (Matej 22,32).
Ovo je izazov suvremenim kršćanima. Većina nas možda gleda na Nebo u uvjetima zemaljskih stvarnosti. Koji je vrhunac takvog pristupa? Koji su problemi? Na koje načine biblijski nauk o ovoj temi mijenja naše uobičajeno razmišljanje?