““Jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa.”“(Ivan 14,30)
U svim svojim životnim navikama Spasitelj je pokazao kakvu Crkvu Bog želi imati na Zemlji. Prenesite to narodu. Krist želi izvesti svoju Crkvu pred Oca bez mrlje i mane.
Od najranijih godina Spasitelj je živio u siromaštvu. Dane djetinjstva provodio je u radu. Radeći za drvodjeljskim stolom, noseći teret koji Mu je pripadao kao članu obitelji, često se umarao. Živio je u iskvarenom dobu. Ipak, bio je neiskvaren zlom oko sebe, nepodložan utjecaju zlih osobina opakih i zlih ljudi. Na otvorenom polju i usred prizora prirode nalazio je odmor od posla i hranu za svoj duhovni život. Gledajući ispod površine, sakupljao je znanje iz tajni prirode koje Ga je ispunjavalo mirom i radošću.
Tijekom godina Njegove javne službe, Spasitelja su stalno promatrali licemjerni i lukavi ljudi. Uhode su Mu stalno bili na tragu da bi uhvatili nešto s Njegovih usana što bi se moglo upotrijebiti u stvaranju predrasuda protiv Njega. Stalno iznova pokušavali su Ga okriviti za neko zlo. Bilo je prilika u kojima su Mu postavljali zamke u obliku pitanja, nadajući se da će se Njegovi odgovori moći iskoristiti da izazovu osudu naroda. Ali u svakom pokušaju morali su se zbunjeni povući jer ih je Krist svojim odgovorima prikazao u pravom svjetlu. Spasiteljevi javni govori pokazivali su moć istine mnoštvu koje je slušalo. Čak i ljudi poslani da Ga uhode bili su se primorani vratiti s ovakvim izvještajem onima koji su ih poslali: ““Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!”“ (Ivan 7,46) …
Neka vaš razgovor bude u milosti, zato što Krist sluša riječi koje izgovarate. Neka suosjećanje jednih prema drugima bude prisutno u svemu što govorite, jer ćete tada otkriti Kristov karakter. Kristovo vladanje bilo je blago i skromno. Kao Njegovi sljedbenici, mi moramo biti dionici Njegove naravi. Svakodnevno moramo učiti od Velikog Učitelja kako bi ozračje koje okružuje dušu moglo biti ispunjeno duhovnim životom. (Letter 158, 14. svibnja 1908.)