“Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.” (Psalam 103,13)
Smiju li ljudi biti ravnodušni prema dušama za koje Krist moli u nebeskim dvorovima? Hoćete li se svojim postupcima ugledati na farizeje koji su bili nemilosrdni, ili na Sotonu, koji je spreman optužiti i uništiti? Oh, hoće li svatko od vas pojedinačno poniziti svoju dušu pred Bogom i dopustiti da nepopustljiva snaga i čelična volja budu pokorene i slomljene?
Odstupite od zvuka Sotoninog glasa i izvršavanja njegove volje i stanite na Isusovu stranu usvajajući Njegove osobine, Onoga koji posjeduje nježne osjećaje, koji se zalaže za ožalošćene i napaćene. Onaj komu je mnogo oprošteno, pokazat će veliku ljubav. Isus je suosjećajni Posrednik, milostivi i vjerni Veliki svećenik. On, Veličanstvo Neba — Kralj slave — može pogledati na smrtne ljude, podložne Sotoninim kušnjama, znajući da je osjetio moć Sotoninih prijevara. “Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki svećenik milostiv (prema ljudima) i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji.” (Hebrejima 2,17.18)
Pozivam vas, moja braćo, da obavljate djelo onako kako ga je Krist obavljao. Nikada ne smijete odjenuti ogrtač grubosti, osude i odbacivanja i udaljiti se od jadnih, iskušanih smrtnika, već kao Božji suradnici iscjeljujte duhovno oboljele. To ćete činiti ako imate Kristov um (Hebrejima 4,15). Pročitajte i riječi u Izaiji 40,28. On “se ne umara, ne sustaje”. (Manuscript 34, 1893.)
Za razmišljanje: Ako u meni postoji duh osude, kako to mogu prevladati? Ako u mojoj crkvi postoji sklonost odbacivanju onih koji griješe, kako to mogu promijeniti?