„Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja!“ (Hebrejima 12,2)
Danas, kao i u prošlosti, cijelo Nebo prati kako se Crkva razvija u pravom nauku o spasenju. Krist je otkupio Crkvu svojom krvlju i On je želi odjenuti spasenjem. On ju je učinio čuvarom svete istine i zato želi da ona sudjeluje u Njegovoj slavi. Međutim, Crkva, da bi mogla postati odgojna snaga u svijetu, mora surađivati s Crkvom na Nebu. Njezini vjernici moraju predstavljati Krista. Njihova srca moraju biti otvorena za primanje svake zrake svjetla koju Bog nađe za dobro da pošalje. I dok budu primali to svjetlo, bit će osposobljeni primati i prenositi sve više i više zrakā Sunca Pravednosti.
U Crkvi treba biti više duhovnosti. Postoji potreba za očišćenjem srca. Bog poziva svoj narod da zauzme mjesto na koje ga dužnost zove. On ga poziva da se očisti od onoga što je bilo pokazano kao prokletstvo za Crkvu – da se uzdižu oni koji su postavljeni na odgovorna mjesta. Treba obaviti ozbiljno djelo. Muškarci i žene trebaju na koljenima u vjeri tražiti Boga i onda krenuti naprijed i progovoriti Riječ sa silom koju su dobili odozgo. Takvi vjernici izlaze pred narod neposredno iz prijamne dvorane Najvišega i njihove riječi i djela unapređuju duhovnost. Kada se suoče s pogrešnim načelima, čvrsto stavljaju svoja stopala na temelj poznatih riječi: „Također je pisano!“ (Matej 4,7) …
Suvremenoj Crkvi potrebni su radnici koji će poput Henoka hoditi s Bogom otkrivajući Krista svijetu. Vjernici Crkve moraju se uzdići na viši stupanj. … Naši pogledi na Sunce Pravednosti zamračeni su sebičnošću. Krista iznova razapinju mnogi koji popuštajući svojim sklonostima dopuštaju Sotoni da zadobije vlast nad njima. Crkvi su potrebni odani muškarci i žene koji će odnijeti svijetu vijest o spasenju, ukazati na Jaganjca Božjeg – radnici koji svojim djelima pravednosti i svojim neporočnim, istinitim riječima mogu uzdići one oko sebe iz ponora pokvarenosti.
Sa sažaljenjem i sućuti, s nježnom brigom i ljubavlju Gospodin promatra svoj narod koji prolazi kroz kušnje i napasti. … Božja je namjera da svi budu okušani i ispitani da bi mogao vidjeti jesu li vjerni ili nevjerni zakonima koji upravljaju nebeskim kraljevstvom. Bog će sve do kraja dopuštati Sotoni da se pokazuje kao lažac, tužitelj i ubojica. Na taj će način konačna pobjeda Njegovog naroda biti mnogo izrazitija, slavnija, mnogo potpunija i savršenija. (Review and Herald, 4. prosinca 1900.)