Susret na Jakovljevom zdencu

“A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni.” (Ivan 4,14)
“Kad je sjeo da se odmori na Jakovljevom zdencu, Isus je dolazio iz Judeje, gdje je Njegov rad imao malo ploda. … Bio je malaksao i umoran, a ipak nije zanemario priliku da progovori ženi koja je bila tuđinka, odvojena od Izraela, i živjela u otvorenom grijehu.” (Isusov život, str. 144) “Dok je žena razgovarala s Isusom, Njegove su riječi snažno utjecale na nju. … Shvatila je žeđ svoje duše, koju vode sa sikarskog zdenca ne mogu nikada ugasiti. Ništa što je dosad došlo u dodir s njom nije u njoj probudilo uzvišeniju potrebu. Isus ju je osvjedočio da čita tajne njezina života; ipak, osjećala je da joj je On prijatelj koji je sažalijeva i voli. Premda je čistoća Njegove nazočnosti osuđivala njezin grijeh, On nije izgovorio nijednu riječ optužbe, već joj je govorio o svojoj milosti koja može obnoviti dušu. … Ostavivši vrč, vratila se u grad kako bi odnijela vijest i drugima. … Srcem što je kiptjelo od radosti, žurila je svojim putem da odnese drugima dragocjenu svjetlost koju je primila. ’Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila!’ rekla je ljudima u gradu. ‘Da On nije Mesija?’ Njezine riječi dirnule su njihovo srce. Njezino je lice imalo nov izraz, a cijela njezina pojava pokazivala je promjenu. Poželjeli su vidjeti Isusa.” (Isto, str. 139,141) “Čim je našla Spasitelja, Samarijanka je dovela druge k Njemu. Dokazala je da je puno uspješniji misionar od Njegovih učenika. … Njihove misli bile su usmjerene na veliko djelo koje treba izvršiti u budućnosti. Nisu vidjeli da se upravo oko njih nalazi žetva koju treba sabrati. Ali preko žene koju su prezirali, sav je grad doveden da sluša Spasitelja. … Samarijanka nam pokazuje kako djeluje stvarna vjera u Krista. Svaki pravi učenik rađa se u Božje kraljevstvo kao misionar. Onaj koji pije od vode, postaje izvorom života. Primatelj postaje davatelj.” (Isto, str. 144,145)