“U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: ‘Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj — Krist, Gospodin.’ … Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: ‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’” (Luka 2,8-14)
Isusovo rođenje bilo je svečano i javno objavljeno. Međutim, činilo se da je bilo objavljeno pogrešnim ljudima. Uostalom, Izrael je imao mnogo važnih pojedinaca, učenih i čestitih, koji su imali pristup onima što su posjedovali moć i utjecaj. Pa zašto objavljivanje Evanđelja započeti od pastira, prezrenih i u velikoj mjeri zanemarenih od strane stupova društva? Takvi ljudi nisu znali čitati ni pisati. Osim toga, njihov skroman posao stalno ih je činio nečistima — i tjelesno i obredno. Nisu mogli vršiti pojedinosti obrednog zakona onako kako su ga tumačili farizeji. Njihova stada zahtijevala su stalnu brigu. Prema tome, nisu imali vremena za pranje ruku, pravila i odredbe propisane od strane ljudi na višem društvenom položaju. Ali za razliku od tih samodovoljnih vjerskih vođa, njihovo srce bilo je otvoreno.
U izvještaju o Isusovom rođenju značajno je zapaziti da je Bog izabrao te ponizne ljude i njima prvima otkrio vijest o rođenju. Iako su bili skromni, vijest je objavljena sa silom i slavom u takvoj mjeri da su drhtali od straha. Međutim, njihov strah pretvorio se u radost kada su anđeli objavili da se Krist rodio u obližnjem Betlehemu. U tom trenutku njihova osjetila ponovno su se pokrenula jer se “mnoštvo vojske nebeske” udružilo u hvalospjevu. Možemo se samo čuditi koliko je taj događaj djelovao na pastire. Nad njima se prvo pružalo samo tamno zvjezdano nebo. Zatim su bili svjedoci slave jednog anđela koji je noćnu tamu pretvorio u svjetlo. I na kraju, ugledali su golemu, zasljepljujuću slavu nebeske vojske. Slavni prizor i upućene poruke zauvijek su promijenili njihov život. Nakon posjeta jaslama vratili su se u svoja polja “slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli” (Luka 2,20), šireći radosnu vijest drugima (redak 18). Za njih je susret s Isusom bio iskustvo koje mijenja život. Takvo iskustvo trebamo steći i vi i ja dok odgovaramo na tajnu Božje ljubavi u Isusu.
Preporučujemo:
