““Služeći Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama i kušnjama koje me snađoše zbog židovskih zasjeda.”“ (Djela 20,19)
Od Adamovog doba do našeg vremena naš se veliki neprijatelj služi svojom moći da tlači i uništava. Sada se priprema za posljednji pohod protiv Crkve. (Velika borba, str. 403)
Da bi bolje prikrio svoj pravi karakter i nakane, pobrinuo se da bude predstavljen tako da ne pobuđuje snažnije osjećaje od podsmijeha i prijezira. On je zadovoljan kad ga predočuju kao smiješno ili odvratno biće, nakazno, poluživotinju — polučovjeka. (Isto, str. 408)
Ako je Sotona u početku bio tako lukav, kako je tek lukav sada, nakon stjecanja iskustava tijekom mnogih tisuća godina? Ipak, Bog, Njegovi sveti anđeli i svi oni koji ostanu poslušni cjelokupnoj Gospodnjoj volji, mudriji su od njega. (RH, 4. kolovoza 1910.)
Svi koji su aktivno uključeni u Božje djelo, nastojeći razotkriti obmane Zloga, i predočiti ljudima Krista, moći će se pridružiti Pavlovom svjedočanstvu u kojemu govori o služenju Gospodinu sa svakom poniznošću, sa suzama i usred napasti. …
Kušač nema vlast upravljati voljom i prisiliti dušu da griješi. On može mučiti, ali ne može okaljati. Može prouzročiti patnju ali ne i oskvrnuti. (Velika borba, str. 403)
Sotona ne može čitati naše misli, ali vidi naša djela, sluša naše riječi i na temelju svojeg dugog poznavanja ljudske obitelji oblikuje svoje kušnje koristeći se našim slabim stranama karaktera. I kako često smo mu mi sami odali tajnu kako može izvojevati pobjedu nad nama. Oh, kako bismo samo morali paziti na svoje riječi i djela! (MYP 328)
Sotona je napadao Krista svojim najžešćim i najlukavijim kušnjama, ali je u svakom sukobu bio odbijen. Ove su bitke vođene zbog nas; ove pobjede omogućuju da i mi pobijedimo. Krist će dati snagu svima koji je traže. (Velika borba, str. 403)