Svakom čovjeku njegov posao

4. 10. 2020.

“Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji, polazeći u tuđinu, dozva sluge te im predade imovinu svoju.” (Matej 25,14)

Vrijeme našeg života vrlo je dragocjeno i o svakom potezu treba ozbiljno razmisliti. Ako želimo, možemo ga iskoristiti u pravom duhu, ostvariti djelo koje će Gospodin priznati za dobro i trajno kao vječnost. Iznimno je ozbiljna stvar živjeti u svjetlu izvještaja koji ćemo morati podnijeti Bogu o tome kako smo koristili svoje vrijeme, talente i utjecaj. To je velika dragocjenost, blago koje ne treba zakopati u zemlju, već iskoristiti. Mi ne trebamo skrivati svoje talente. To su darovi koje nam je Bog povjerio da bismo ih mudrom upotrebom poboljšali i umnožili u službi Njemu kako bi On, kad se vrati, mogao primiti svoje s dobitkom. Bog ne dopušta nikome da odgovornost za talente koji su mu povjereni prenese na drugog čovjeka, da bi on njima trgovao. Gospodin je svakome dao njegov posao i čovjek je odgovoran pred Njim za obavljanje tog posla.

Duša koja prihvaća veliko povjerenje koje joj Bog ukazuje, ne može prenijeti svoj talenat na nekog drugog. Nitko ne može prenijeti svoj utjecaj na drugu osobu — da ona služi umjesto njega, niti da razmišlja i prosuđuje umjesto njega. Svi smo mi u Božjoj službi. Bog je naš Učitelj i svaku pouku koju nam daje trebamo cijeniti i postupati u skladu s njom. Mi nismo pozvani da polažemo račun o svojim talentima bilo kojem čovjeku, već Bogu. Naš um, naše prosuđivanje, naši postupci, naša mudrost — sve te prednosti dao nam je Gospodin da ih unapređujemo za Njega i On je taj koji će nas pozvati na odgovornost u vezi s načinom na koji smo ih upotrijebili. … Svako životno razdoblje praćeno je kušnjama i jedino vjerom u Isusa Krista možemo naći milost i pomoć u svakom trenutku potrebe. Svaki radnik ima život koji treba proživjeti i karakter koji treba oblikovati. Kako godine prolaze, svako sljedeće razdoblje života donosi posebne prilike za rad. Svaka godina mora se iskoristiti za napredovanje u skladu s najboljim ljudskim sposobnostima. Tako ćemo se uz pomoć božanskih sila približavati cilju, hodajući korak po korak sigurnom stazom prema Nebu. (Manuscript 28, 4. listopada 1896., riječi upućene zaposlenima u nakladničkom djelu)