“Vi ste naša preporuka upisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim — u srcima.” (2. Korinćanima 3,2.3)
Švicarski pravnik Albin Schram, koji je umro 2005. godine, ostavio je za sobom zbirku pisama koja su napisali neki od najvećih umova civilizacije. Jedno od tih pisama je pismo Alberta Einsteina njegovom prijatelju iz djetinjstva, Paulu Habichtu, koji se ozbiljno razbolio. Napisano je 5. srpnja 1935. godine. Pismo počinje ovim riječima: “Nedavno sam čuo da te je đavao — jedini koji ovih dana nikad nije besposlen — snažno zgrabio svojim pandžama.” (The Independent, “The Greatest Letters Ever Written”, 27. lipnja 2007.)
Ove ozbiljne riječi mogu se primijeniti na cijeli ljudski rod. Još otkad su Adam i Eva zgriješili u Edenskom vrtu, svi su prodani grijehu. Međutim, postoji Radosna vijest koja se nalazi u najdužem Pismu ikada napisanom — u Bibliji. U tom Pismu Bog nam pokazuje da postoji nada za ljude koji prihvaćaju spasenje preko Njegovog Sina. Bog želi da cijelo čovječanstvo bude spašeno (Ivan 3,16). On se trudi da ova Radosna vijest obiđe cijeli svijet preko pisama koja svatko može pročitati.
Premda ljudski jezici imaju svoja ograničenja, Božji jezik ljubavi je svima razumljiv. Bog želi da Njegovi sljedbenici budu živa pisma koja govore o Njegovoj ljubavi. Zašto su takva “pisma” tako uspješni svjedoci? Odgovor glasi da je promjena koja nastaje u ljudima kad prihvate Krista ispisana “ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim — u srcima” (2. Korinćanima 3,3). Još je važnije pitanje kako možemo postati uspješno “pismo” koje svjedoči?
Trebamo ostati povezani s Božjom riječju (Ivan 15,4.5). Ako nismo “cijepljeni” na Kristu, ne možemo rasti pa, prema tome, niti svjedočiti.
Naš stil življenja mora odražavati Krista (Filipljanima 2,5). Mi možemo odražavati Krista jedino ako usvojimo Njegov način razmišljanja. Ljudi koji nas “čitaju” bit će privučeni Njemu ako budu mogli vidjeti Njega u našem životu.
Moramo se držati onog što je doista bitno (1. Korinćanima 9,19.20). Apostol Pavao se ponašao kao Židov kad je bio među Židovima, a kao neznabožac kad je bio među neznabošcima — kako bi mogao mnoge zadobiti za Krista. Ipak, nipošto ne smijemo pomiješati prilagođavanje s kompromisom.
Lawrence Kiage