U subotu, 24. listopada 2020. godine, imali smo krštenje jedne mlade i odlučne osobe, Daliborke Krstinić. Ona je sama počela čitati Bibliju, a na internetu je našla adresu naše crkve u Rakovčevoj i pastorov broj telefona.
U razgovoru do kojeg je došlo u lipnju ove godine pastor Juričević je saznao da je Daliborka vrlo zainteresirana za Božju riječ, da je dosta toga razumjela čitajući Evanđelja i da želi stručno vodstvo u sustavnom proučavanju vječnih Božjih istina.
Ljetne mjesece provela je kod roditelja na selu, u općini Dvor na Uni, a u slobodno vrijeme proučavala je Bibliju prema temama Dopisne biblijske škole. Potom je stigla jesen i redovito proučavanje Biblije s pastorom, a Daliborku smo subotama viđali u crkvi na bogoslužju u Rakovčevoj i osobno mogli razumjeti njezinu opredijeljenost za Isusa kao Uzor u životu.
U jeku koronakrize, dok slušamo o visokim brojkama dnevno zaraženih u Zagrebu, upriličili smo svečanost krštenja poštujući propisane mjere zaštite.
Pastor Mladen Juričević nas je u duhovnoj poruci prije krštenja podsjetio na posao sijača u polju gdje, kao u Isusovo vrijeme, i danas sijač baca sjeme po polju. Hoće li se sjeme primiti u zemlju i dati rod, ovisi o kvaliteti tla i o vanjskim čimbenicima. Isus je u svojoj usporedbi govorio o prihvaćanju sjemena Božje riječi u svoj život.
Na svečanom bogoslužju bilo je mnogo pjesama i odabranih melodija kojima smo slavili Boga za sve što čini u našim životima. Bila je to prilika da pastor uputi poziv svima koji čuju Božji glas da pristupe sljedećem krštenju u našoj crkvi, upravo prema poznatom retku iz Djela apostolskih u kojem dvoranin kaže Filipu: “Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?” — na što su dvije prisutne mlade osobe javno izrazile svoju želju za biblijskim krštenjem.
Daliborka nastavlja svoj duhovni i životni put u roditeljskoj kući u južnom dijelu Banovine. Želimo joj da u tom kraju bude svjetionik za Krista. Isus ne odbija nikog izgubljenog tko traži bolji put. On uvijek obnavlja, oprašta, budi nadu i daruje spasenje.
Biserka Cukina
