U subotu, 17. svibnja 2014. godine, u Požegi je zavjet s Bogom biblijskim krštenjem učinila Lara Unković. Bilo je to prvo bogoslužje u Adventističkoj crkvi kojemu je Lara prisustvovala. Bibliju i mnoge knjige kršćanskog sadržaja počela je čitati 2007. godine kad su je u Kaznionici u Požegi počeli posjećivati neki od vjernika požeške crkve. Knjige koje je od njih dobila i pročitala odmah bi proslijedila svojim prijateljicama, tako da je sjeme istine raslo u njezinom srcu i u okruženju u kojem se nalazila.
U međuvremenu, na inicijativu Miroslava Jelića iz Osijeka, u požeškom zatvoru počinje djelovati udruga Knjiga nad knjigama. Članovi Udruge iz Požege Veronika Lipohar, Dominik Ljubić i Lidija Brkić jednom tjedno su dvije godine redovito odlazili u Kaznionicu u Požegi i proučavali Bibliju sa zatvorenicama. Proučavanja Biblije naišla su na iznimno dobar odaziv. Sve zatvorenice koje su dolazile na proučavanja osjećale su blagoslov i mir koji Biblija može pružiti, a najveće zadovoljstvo bila im je spoznaja da Biblija ima odgovor na velika životna pitanja i nedoumice te da otvara novi smisao i nadu u životu. Lara je odlučila još bolje upoznati Bibliju te je od zatvorskih vlasti zatražila mogućnost proučavanja Biblije s adventističkim pastorom Radoslavom Bučkom. Na njezinu zamolbu pastor Bučko je dobio dozvolu Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske da bude duhovni savjetnik u proučavanju Biblije ne samo Lari, već svim zatvorenicama koji zatraže njegovu potporu. Na taj način je duže vrijeme posjećivao Laru i ostale zatvorenice koje su to zatražile, proučavajući s njima Božju riječ. U međuvremenu je došlo do smjene propovjednika te je pastora Bučka u Požegi zamijenio pastor Miroslav Lorencin. On je nastavio započeti posao po biblijskom načelu: “Pavao zasadi, Apolon zali, a Bog dade da uzraste.”
Vjernici iz Požege, Nove Gradiške, Slavonskog Broda, Lipika i ostalih crkava radovali su se te svečane i lijepe subote svjedočanstvu predaje još jednog života Bogu. Iako je Lari stjecajem okolnosti ovo bilo prvo bogoslužje u životu u crkvi, te je osjećala tremu i nesigurnost u okruženju na koje nije navikla, osmijeh s njezinog lica nije nestajao cijeli dan dok je slušala bogat glazbeni program i duhovne poruke. Najveća potpora su joj bile sestra Franka, koja je zavjet s Bogom učinila prije nepunih godinu dana u Puli te majka Marica, koja je prije niz godina prva iz obitelji kročila u Adventističku crkvu. Tu se osjetila prihvaćenom te time i kćerima prokrčila put do biblijskih istina. Lara se na mjestu gdje se nalazi izborila za slobodnu subotu, biblijski čistu hranu te svojim praktičnim životom nastavlja svjedočiti u svom okruženju. Molimo se za Laru da je Bog osnaži i nastavi voditi i koristiti sebi na slavu.
Tihomir Brkić
