Sveti slušač

“Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.” (Psalam 139,4)
Svakog sata u danu trebali bismo biti svjesni da je Gospodin blizu, da vidi sve što radimo i čuje svaku riječ koju izgovorimo. … Jeftine, svjetovne nekršćanske riječi mogu se opisati kao “neposvećena vatra” i s njima Bog ne želi imati ništa. Glasan, napadan smijeh je nijekanje Boga u duši jer on otkriva da istina ne vlada u srcu. … Praznim riječima i nekršćanskim primjerom mi sramotimo Boga i ugrožavamo ne samo svoju vlastitu dušu, nego i duše onih s kojima se družimo. Primjer koji je Krist dao svijetu zabranjuje svaku lakomislenost i jeftinost i ako se život začini Božjom milošću, ovi elementi neće se pojavljivati. Iskrena radost, utjecaj koji uzdiže, izlazit će iz svih onih koji ljube Boga i vrše Njegove zapovijedi. I ovo sa sobom nosi silu koja osvjedočuje i obraća. “Sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja” (Filipljanima 2,12), kaže apostol. Zašto sa strahom i trepetom? Da ne biste ni na koji način pogrešno prikazali svijetu vašu vjeru lakomislenošću, beznačajnostima, ismijavanjem ili šalama, i na taj način kod drugih ostavili dojam da istina koju objavljujete nema zadovoljavajući utjecaj na karakter. (The Youth’s Instructor, 14. srpnja 1898.) Kao Kristovi sljedbenici moramo postići da svojim riječima pružamo pomoć i ohrabrenje jedni drugima u kršćanskom životu. Mnogo više trebamo govoriti o dragocjenim poglavljima svojeg iskustva. Trebamo govoriti o Božjoj milosti i dobroti, o nenadmašnim dubinama Spasiteljeve ljubavi. Naše riječi trebaju biti riječi slavljenja i zahvaljivanja. Ako su um i srce puni Božje ljubavi, to će se pokazati i u našim razgovorima. … Uzvišene misli, plemenite težnje, jasno razumijevanje istine, nesebične namjere, težnja za pobožnošću i svetošću, sve će to uroditi u riječima koje otkrivaju vrstu blaga koje se krije u riznici srca. Kad se Krist tako pokaže u našem govoru, on će imati snagu da zadobije duše za Njega. (Isusove usporedbe, str. 228)