“Bog, koji stvori svijet i sve što je na njemu. … I od jedne krvi stvori svaki ljudski narod da prebiva po svem licu zemlje.” (Djela 17,24-26 — Varaždinska Biblija)
Bog je prema ljudskim bićima pokazao beskrajnu dubinu ljubavi, a mi svejedno ne cijenimo tu ljubav. Krist je umro na križu na Golgoti da bi grešnici mogli biti otkupljeni iz ropstva grijeha i dospjeti u povoljan položaj pred Bogom. Razmislite o toj čudesnoj ljubavi koju je Otac pokazao u podnošenju ove žrtve. Naša je dužnost da ovcama izvan tora ukažemo na tu ljubav, da kažemo grešnicima što je Krist učinio za njih i što mogu postati zahvaljujući Njegovoj preobražavajućoj milosti.
Nastojmo da u svemu što činimo bude proslavljeno Gospodnje ime i da Njegov cilj napreduje. Nikada nije bilo toliko potrebno mudro vodstvo kao u današnje vrijeme. Ljudske predrasude ne potječu od Boga. Vrlo je opasno biti vođen nagonom. Ljudska pobuda jadan je proizvod i ne može zamijeniti posvećen razlog.
Gospodin Isus gleda na svaku dušu sa žarkim zanimanjem. On je objavio da duhovnost Njegove Crkve mora biti pomno održavana. Crkva je u svijetu i treba obaviti posao za svijet, ali vrata crkve ne trebaju biti otvorena za svjetovnost. “Iščupat će se svaka sadnica koju nije zasadio moj nebeski Otac.” (Matej 15,13) Crkva se mora strogo čuvati. Njezina svetost mora biti pokazana svijetu. “Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina.” (1. Korinćanima 3,9) “Sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) …
Danas istinu treba objaviti svim jezicima, pucima, narodima i plemenima. Krist želi da radimo na način koji neće stvarati predrasude jer kada se to dogodi, nekima će put do istine biti odsječen. …
Mi smo i dalje u ovom svijetu gdje postoje te prepreke i moramo raditi tako da omogućimo sebi pristup svim društvenim slojevima. Sadašnje smetnje ne trebaju vas brinuti niti uništiti vašu vjeru i pouzdanje u Boga. (Manuscript 114, 17. rujna 1904., “Upute o radu s drugim rasama”)