“On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,30)
Vrlo sam tužna kada uvidim da postoji potreba za praktičnom pobožnošću u našim vlastitim redovima. Previše se pokazuje vlastito “ja”, a ne otkriva se Kristov duh. Potrebno nam je božansko prosvjetljenje. Svakodnevno obnavljanje osobnog posvećivanja Bogu naša je nasušna potreba.
Zašto nemamo svijest o tome da su nam grijesi oprošteni? Zbog našeg nevjerovanja. Ne provodimo u život Kristov nauk i ne dopuštamo da On u naš život unese svoje vrline. Kad bi radost, uzvišenost i nada koje dolaze od Krista bile olako dane, mnogima od nas to bi postao povod za samouzvišenje i ponositost. Kada bi Krist prebivao u srcu vjerom, pouke kojima nas On uči bile bi provedene u život. Imali bismo tako uzvišenu predodžbu o Isusu da bi se naše “ja” istopilo. Naši osjećaji bili bi usredotočeni na Krista, a misli snažno privučene Nebu. Krist bi bio uzvišen, a moje “ja” umanjeno.
Um se mora baviti nebeskim. Poniznost će doći kao plod razumijevanja ljupkosti Isusa Krista. Baveći se savršenstvom Kristovog karaktera, uvidjet ćemo uvredljivost grijeha i vjerom ćemo prigrliti pravednost Isusa Krista. Pomno ćemo njegovati vrline koje su u Isusu kako bismo drugima mogli odsjajivati Njegov karakter.
Gledajući na golgotski križ nećemo uzdizati sebe, već ćemo stalno imati u vidu svoju bezvrijednost i cijenu koju je Nebo platilo za naše spasenje; razumjet ćemo Kristovu ljubav koja se ne može usporediti ni s čim drugim.
Um mnogih bavi se vlastitom bezvrijednošću kao da je to neka vrlina. To je samo prepreka u njihovoj predaji Kristu i potpunoj sigurnosti u vjeri. Oni trebaju osjetiti svoju bezvrijednost i zbog toga — zbog grešnosti vlastite naravi — trebaju osjetiti potrebu za dolaskom Spasitelju koji je njihova vrijednost i koji će postati njihova pravednost ako se pokaju i ponize pred Njim. Njihova bezvrijednost očita je sama po sebi. Kristova vrijednost je pouzdana. Stoga neka svaka duša koja sumnja primi nadu i hrabrost, jer ima Onoga koji je dostojan da im bude Spasitelj. Naša je jedina nada u spasenje da se jednostavno pouzdamo s punim povjerenjem u vrijednost koju mi sami ne posjedujemo, ali će nam je osigurati Krist naša Pravednost. (Manuscript 21, 9. rujna 1889., dnevnik)