“Nemojte se čuditi, braćo, ako vas svijet mrzi.” (1. Ivanova 3,13)
Evanđelje treba nezadrživo napredovati usred protivljenja, opasnosti, gubitka i patnji. Međutim, oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svojega Učitelja.
Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suočen s prividnim neuspjehom. On, vjesnik milosti našem svijetu, kao da je izvršio malo od djela koje je čeznuo izvršiti podižući i spašavajući. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stvarajući zapreke na Njegovom putu. Ali On se nije obeshrabrivao. (Isusov život, str. 564)
Prvi kršćani bili su doista poseban narod. Njihovo besprijekorno ponašanje i nepokolebljiva vjera bili su stalni ukor koji je narušavao mir grešnika. Premda malobrojni, bez bogatstva, položaja i počasnih titula, oni su bili strah i trepet za zle gdje god se znalo za njihov karakter i vjeru. Stoga su ih zli mrzili kao što je bezbožni Kajin mrzio Abela. Oni koji su se željeli osloboditi ograničavanja od strane Duha Svetoga ubijali su Božju djecu iz istog razloga zbog kojeg je Kajin ubio Abela. Iz istog su razloga Židovi odbacili i razapeli Spasitelja — jer su čistoća i svetost Njegova karaktera bili stalni ukor njihovoj sebičnosti i pokvarenosti. Od Kristovih dana pa sve do danas Njegovi su vjerni učenici izazivali mržnju i protivljenje onih koji vole putove grijeha i njima idu. (Veliki sukob, str. 35,36)
Bog vam daje razum i prosuđivanje kako biste shvatili Njegova obećanja, a Isus vam je spreman pomoći u oblikovanju snažnog, skladnog karaktera. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 506)