“Po dolasku sazvaše crkvu te izvijestiše o svemu što je i koliko je Bog s njima učinio: kako je otvorio poganima vrata vjere.” (Djela 14,27)
Vozila sam se kući s posla i, skrenuvši ulijevo, zakvačila veliki betonski rubnjak, iako mi se činilo da ga mogu zaobići. Pomislila sam: “O ne! Bože, zašto?” Usporila sam vožnju, nadajući se da je moja guma čitava. Tad mi je jedan čovjek dao znak da se sklonim u stranu jer mi je guma doista probušena.
Našavši se u nepoznatom kraju, nisam znala gdje je najbliža benzinska crpka na kojoj bih mogla zatražiti pomoć. Nisam imala niti mobitel. Jednostavno sam se molila Bogu i nastavila polako voziti. Odjednom sam ugledala benzinsku crpku udaljenu samo nekoliko metara. Hvala Gospodinu!
Mlada žena koja je radila na crpki bila je prijateljski raspoložena, i dok sam čekala da se izvrši popravak, stupile smo u razgovor. Jedno pitanje je vodilo drugom i ona je uskoro shvatila da sam ja kršćanka. Ukazala mi se prilika da joj svjedočim.
Rekla je da traga za Bogom, ali ne zna kako Ga pronaći. Pozvala sam je da sa mnom pođe na biblijska proučavanja. Ne samo da je dolazila na proučavanja svakog tjedna, već je počela i posjećivati crkvu svake subote. Najljepše je to što je ona našla nadu, promijenivši se zahvaljujući Isusu Kristu.
Svojim svjedočenjem mi možemo ljudima oko sebe reći da smo nekad bili slomljeni, a sad smo iscijeljeni po Isusu Kristu.
Svijetu je danas više nego ikada potrebno da dozna o Isusu. Ima tako puno očajanja u životu mnogih ljudi i tako mnogo njih odlazi na sva moguća pogrešna mjesta kako bi pronašli mir. Mi ih trebamo uputiti na Kneza mira koji im može dati savršeni mir.
To je razlog zbog čega se trajno zanimamo i osobno proučavamo o “svećenstvu svih vjernika”, kao i o tome kako možemo doprijeti do svakog “naroda i plemena, jezika i puka” (Otkrivenje 14,6) — kao što nam je Bog zapovjedio — koristeći darove kojima nas je On blagoslovio.
Cindy DeJesus