“Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće! Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efežanima 4,31.32)
Velika borba između Kneza svjetla i kneza tame danas se vodi mnogo oštrije nego u bilo kojem razdoblju povijesti ovoga svijeta. Imajte na umu činjenicu da će svugdje na svijetu gdje se provode planovi za napredovanje Božjeg djela, i Sotona biti prisutan da osujeti, ako bude moguće, djelovanje našeg milostivog nebeskog Oca. … On će upotrijebiti svaku moguću prednost koju mu pružate da bi zavladao umovima. … Božji narod, kojeg je Isus Krist izbavio iz ognja, svjestan je svojega grijeha i osjeća se ponizno i postiđeno. Bog vidi i prepoznaje njihovo pokajanje i zapaža njihovu žalost zbog grijeha koji sami ne mogu ukloniti niti poništiti. Ali dok se mole, njihove molitve bivaju uslišane, i to je razlog što Sotona stoji u blizini kako bi se opirao Kristu, jer On čuje molitve svetih i posreduje za njih u skladu s Božjom voljom. On obnavlja grešnika i pokraj njegovog imena upisuje se da mu je oprošteno. To pokreće Sotonu na otpor. On staje između Krista i duše koja se kaje i vjeruje. Nastoji baciti svoju paklenu sjenku na tu dušu, oslabiti vjeru i Božje riječi učiniti nedjelotvornim. … Ako Sotona stoji između duše i Isusa Krista, Kristova ljubav, prihvaćanje i milosrđe bit će pomračeni — čovjek će stalno pokazivati svoju haljinu pravednosti kako bi pokrio svoju nakaznost i grijeh, dok Krist želi da Mu on priđe upravo takav kakav jest i vjeruje u Njega kao svojega osobnog Spasitelja. U svojoj nježnoj ljubavi, Otac koji oprašta iznosi najbolju haljinu da bi ukrasio svoje dijete koje se vraća. … Sotona je je uvijek u pripravnosti, on se ne umara i ne spava. On zna da mu je vrijeme kratko i radit će do kraja sa svakom vrstom prijevare kako bi uvukao duše u svoju zamku i upropastio ih. Imam poruku za vas: “Bdijte i molite se da ne padnete u napast.” Ne dajte prostora đavolu da stane između vas i Krista, da vaš osjećaj za stvari ne bude od ljudi nego od Boga. Ako je vaša vjera iskrena, ona mora dovesti do poslušnosti. Bog nam ne zapovijeda da učinimo ono što ne možemo. On će dati snagu svakoj duši koja vjeruje i uzda se u Njega. … Njegujte Isusovu ljubav u srcu, poštujte jedni druge jer je Krist dao svoj život za vas. Svaka duša je dragocjena u Božjim očima. Divno je što nas se Bog u svakom času sjeća i brine se o nama. (Letter 65, 6. siječnja 1894. — Pismo upućeno posadi broda Pitcairn)