“A ovo je poruka koju smo čuli od njega i koju vam dojavljujemo: Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu.” (1. Ivanova 1,5)
Prije Adamovog pada, nad umom naših praroditelja nije se nadvio nijedan oblak koji bi pomutio njihovo jasno opažanje Božjeg uzvišenog karaktera. Bili su savršeno usklađeni s Božjom voljom. Okruživalo ih je predivno svjetlo, svjetlo od Boga. Priroda je bila njihov udžbenik. Gospodin ih je učio o svijetu prirode, a onda im je ostavljao svoju otvorenu knjigu da bi mogli promatrati ljepotu svakog predmeta na kojem bi se njihov pogled zaustavio. Bog je posjećivao sveti par i učio ih na temelju djela svojih ruku.
Ljepote prirode izraz su Božje ljubavi prema razumnim bićima, a u Edenskom vrtu Božje postojanje otkrivalo se u prirodnim pojavama i oblicima koji su okruživali naše praroditelje. Svako stablo posađeno u Vrtu obraćalo im se govoreći da se Božje nevidljive osobine, Njegova vječna sila i božanstvo, mogu jasno sagledati u djelima stvaranja.
Međutim, iako se Bog na taj način može sagledati u prirodi, to nije čvrsti dokaz da je Božje otkrivenje u prirodi, dostupno Adamu i njegovom potomstvu nakon pada, savršeno i potpuno. Priroda je mogla prenositi svoje pouke čovjeku u njegovoj nevinosti, ali grijeh i bezakonje su je oštetili i postavili se između prirode i Boga prirode. Da čovjek nije bio neposlušan svojem Stvoritelju, da je ostao u stanju savršene čestitosti, mogao bi razumjeti i spoznati Boga. Ali on je svojom neposlušnošću pokazao da riječima otpadnika vjeruje više nego Božjim riječima. …
Adam i Eva poslušali su glas kušača i sagriješili Bogu. Svjetlo, haljina nebeske nevinosti, povuklo se od tih iskušanih, prevarenih duša, a s gubitkom haljina nevinosti, oni su na sebe navukli mračnu odjeću neznanja o Bogu. Jasno i savršeno svjetlo nevinosti, koje ih je dotad okruživalo, osvjetljavalo je sve čemu bi se približili, ali lišeno tog nebeskog svjetla, Adamovo potomstvo nije više moglo sagledati Božji karakter u djelima Njegovog stvaranja.
Dakle, nakon pada priroda više nije bila čovjekov jedini učitelj. Da svijet ne bi ostao u tami, u vječnoj duhovnoj noći, Bog prirode morao se sresti s čovjekom u osobi Isusa Krista. Božji Sin došao je na ovaj svijet kao otkrivenje Oca. On je bio “svjetlo istinito koje obasjava svakog čovjeka koji dolazi na svijet”. (Manuscript 86, 3. srpnja 1898. — “Bilješke tijekom molitvenog tjedna”)