“Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno.” (Izaija 48,4)
Svojeglavost je vrlo loša karakterna crta i ako se ne svlada, ona može nanijeti veliku štetu. Onaj tko je svojeglav neće se htjeti pokoriti kakve god osjećaje njegovao. Uzrok svojeglavosti je suženje svijesti. Ima ljudi velikih umnih sposobnosti koji su dopustili da se u njihovom karakteru razvije svojeglavost. Oni ne vjeruju u nešto što je ispravno samo zato što sami nisu došli do toga.
Svojeglavost je prepreka svakom napredovanju. Svojeglavog čovjeka nije lako uvjeriti ni u što što je izvan njegovog vidokruga. On ne zna što znači hodati vjerom. Čvrsto se drži vlastitih planova i mišljenja, bili oni ispravni ili ne, i to samo zato što je već usvojio takav način razmišljanja. On može imati obilje prilika da uvidi u čemu griješi. Njegova braća mogu dizati glas protiv njegovih stavova i metoda za postizanje uspjeha u djelu, ali on je podigao prepreku protiv svakog osvjedočenja koju je skoro nemoguće ukloniti. … On pokazuje osjećaje koji se ne mogu obuzdati iskustvom i prosuđivanjem ljudi isto toliko razumnih i mudrih kao što je i on sam. Iznosi tvrdnje kao da može sve unaprijed sagledati i uzdiže svoje zamisli kao svedovoljne. Njegovo “ja” bilo je tako dugo vladajući element da nesretni čovjek smatra vrlinom što ima sposobnost, kako on misli, da samostalno razmišlja. Ako se njegov put ne slijedi, on iznosi zamjerke u svakoj prigodi, bilo da je riječ o nečemu krupnom ili sitnom. Drži se svojih riječi bilo da su istinite ili potpuno pogrešne. Takvo ponašanje, često ponavljano, prerasta u uvriježenu naviku i postaje dio karaktera. …
Zahvaljujući dvojici ili trojici pojedinaca koji od kritizerstva načine znanost, koji se protive skoro svemu, i najbolji posao može spasti na niske grane. Oni uspijevaju posijati više sjemena sumnje nego što bi željeli vidjeti požnjeveno u vrijeme žetve. …
Gospodinu nije milo kad takav duh ometa i kvari Njegovo djelo. On traži ljude koji će provoditi Njegovu volju, ljude kojima će upravljati Njegov Duh Sveti. (Manuscript 159, 8. prosinca 1898., “Ne govori zlo ni o jednom čovjeku”)