„Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji!“ (Efežanima 2,8)
Svrha i plan milosti postoje od vječnosti. Prije osnivanja svijeta bilo je odlučeno na Božjem vijeću da čovječanstvo treba biti stvoreno, okrijepljeno silom da ispunjava Božju volju. Međutim, izdaja od strane ljudskog roda, sa svim njezinim posljedicama, nije bila sakrivena od Svemogućega, ali Ga nije odvratila od ostvarenja Njegove vječne namjere jer će Gospodin utvrditi svoje prijestolje u pravdi. Bog od početka zna kakav će biti kraj. „Poznata su Bogu odvijeka djela njegova.“ (Djela 15,18 – Šarić) Prema tome, otkupljenje nije bilo neka kasnija zamisao, plan stvoren nakon Adamovog pada, već vječna namjera koja će se ostvariti ne samo za dobro ovog malog svijeta, već i za dobro svih svjetova koje je Bog stvorio.
Stvaranje svjetova, tajna Evanđelja, ima samo jednu svrhu – da svim stvorenim bićima preko prirode i preko Krista objavi slavu Božjeg karaktera. Neponovljivim pokazivanjem svoje ljubavi davanjem „svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni“ (Ivan 3,16) Božja slava pokazala se izgubljenom čovječanstvu i stanovnicima drugih svjetova. Gospodar Neba i Zemlje otkrio je svoju slavu Mojsiju kada Mu se ovaj pomolio za idolopoklonički Izrael i zatražio: „Pokaži mi svoju slavu!“ (Izlazak 33,18)
Prednost je svakoga Kristovog sljedbenika da vidi Božju slavu, da shvati Njegovu dobrotu i spozna da je On Bog beskrajne milosti i ljubavi. … Isus nam je došao pokazati Oca, objaviti Njegovu slavu ljudskom rodu. Nitko nije bio isključen iz prednosti Evanđelja. …
Tajna Evanđelja objavljena je u Edenu, kada je izgubljeni par osjetio krivnju zbog prijestupa jer je Bog rekao zmiji: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Postanak 3,15) Da je Sotona uspio dići glavu svojim kušnjama, ljudska obitelj bila bi izgubljena, ali je Gospodin objavio svrhu i plan tajne milosti, jer „Bogu je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni“ (Ivan 3,16). (Signs of the Times, 25. travnja 1892.)