Duhovnost

Svrha spisa Ellen White

Razumijevanje autorovih ciljeva i namjera temelj je razumijevanja njegovih spisa. Čitatelji koji promaše u shvaćanju namjene teksta nekog autora često teže upotrebi djela na način koji nije bio autorova namjera. Jednako tako važno je dokučiti što je o sebi i svojoj ulozi u Adventističkoj crkvi mislila Ellen White.

Jedna od najbitnijih činjenica koju trebamo znati o spisima Ellen White jest da oni ni u kojem slučaju ne smiju preuzeti mjesto Biblije. “Bog je u svojoj Riječi“, pisala je ona u svom uvodu u Veliku borbu, “predao ljudima znanje potrebno za spasenje. Sveta pisma treba primiti kao pouzdanu i nepogrešivu objavu Njegove volje. Ona su mjerilo karaktera, objava nauka i sredstvo za ispitivanje iskustva. (…) Duh nije dan, niti će ikada biti dan, da zamijeni Bibliju, jer Sveto pismo izričito kaže kako je Božja riječ mjerilo kojim se mora ispitati svako učenje (uključujući i njeno vlastito) i iskustvo.“ (Velika borba, str. 8, 9) Za razliku od nekih koji se proglašavaju suvremenim prorocima i čiji sljedbenici smatraju njihove spise nekom vrstom trećeg dijela biblijskog kanona, Ellen White objašnjava da je njena uloga “da uzveliča“ Riječ Božju, “da privuče umove k njoj (Bibliji) da bi jednostavnost istine mogla oduševiti sve“. (5T 665)

Svoj smisao ona je vidjela u dovođenju ljudi “natrag k zanemarenoj Riječi koju ne slijede“. (5T 663) “Pisana svjedočanstva“, ističe ona, “nisu novo svjetlo, nego služe da već otkrivene nadahnute istine Biblije ponovno ožive u srcima ljudi.“ (5T 665) Možda je ona najslikovitije objasnila svoju ulogu da svoje spise vidi kao “manje svjetlo koje muškarce i žene vodi k većem svjetlu (Bibliji)“, jer su ljudi obraćali premalo pažnje na Bibliju. (CM 125)

Ovakvo shvaćanje temeljno je za ispravno razumijevanje cilja i svrhe spisateljske djelatnosti Ellen White. Neprestanim ukazivanjem ljudima da se vrate Bibliji kao autoritetu u svom kršćanskom životu, nikad nije stavljala svoje spise na istu razinu autoriteta s Biblijom ili čak smatrala da imaju ikoji autoritet neovisno o Pismu.

Na nesreću, neki stavljaju spise Ellen White na razinu na koju ih ona nikada nije imala namjeru staviti. Kad god ljudi prihvaćaju njene spise kao autoritativnije od Biblije, ili kad god ljudi redovito provode više vremena uz spise Ellen White nego uz Bibliju, oni zapravo njene spise koriste da ih odvode od Biblije. Oni koji doista shvaćaju kako Ellen White gleda na svoju misiju nikada neće činiti takvu grešku. Ukoliko ljudi budu stvarno čitali spise Ellen White, prepoznat će da ih oni vode natrag k proučavanju Biblije i njenom autoritetu.

Usko vezana uz činjenicu da je spisateljska uloga Ellen White usmjeriti muškarce i žene natrag k Bibliji je i ideja da je njena misija pomoći ljudima da razumiju biblijska načela kako bi ih primijenili u svojem životu.

U jednom snu 1871. godine vidjela je sebe okruženu Biblijom i nekim svojim Svjedočanstvima za Crkvu. “Vi niste dobro upoznati s Pismom“, čula je sebe kako govori ljudima. “Da ste učinili Riječ Božju svojim predmetom izučavanja u želji da dosegnete biblijska mjerila i kršćansko savršenstvo, ne biste trebali Svjedočanstva. Ona su tu zato što ste zanemarili upoznati se s Božjom nadahnutom Knjigom kojom vas je On želio dosegnuti jednostavnim, izravnim svjedočanstvima, usmjeravajući vašu pažnju na nadahnute riječi koje ste zaboravili poslušati trudeći se da svoje živote uskladite s njenim čistim i uzvišenim učenjima.“ (2T 605)

“Pisana svjedočanstva“, piše ona o istom snu, “nisu tu da bi dala novo svjetlo, nego da u srca jasno utisnu već otkrivene nadahnute istine. Čovjekova dužnost prema Bogu i njegovom bližnjem jasno je naznačena u Riječi Božjoj, a ipak je samo malo onih koji su poslušni danoj im svjetlosti. Nikakva nova istina nije iznesena, nego je Bog kroz Svjedočanstva pojednostavio velike istine koje je već dao i odabrao svoj način da ih izloži ljudima, da probudi i utisne ih u njihova srca, da nitko nema izgovora.“ (2T 605)

Jednom drugom prilikom napisala je da je “Riječ Božja dovoljna da rasvijetli i najmračnije umove i može je shvatiti onaj koji ima imalo želje razumjeti je. Ipak, unatoč svemu, neki koji kažu da je Riječ Božja predmet njihova proučavanja žive u izravnoj suprotnosti s njenim najjasnijim učenjem. Tada, da muškarci i žene ne bi imali izgovora, Bog daje jasna i određena svjedočanstva kako bi ih vratio k Riječi koju su zanemarili slijediti.“ (2T 454, 455)

Dosad smo razmotrili dvije svrhe koje je Ellen White iznijela u vezi sa svojim spisima. Prva je da uzveliča Bibliju i povede muškarce i žene k njoj, a druga da razjasni uzvišena biblijska načela za svakodnevni život ljudi tako da oni ne bi imali izgovor što ne slijede upute iz Biblije. Ipak, bila je pažljiva i izjavila da ljudi nemaju potrebu za njenim spisima kako bi razumjeli uzvišeni plan spasenja. Njena zadaća nije bila iznositi nove ili dodatne istine, nego pojednostaviti i uzveličati istine već iznesene u Bibliji.

Isto to Ellen White rekla je na drugi način pišući da bi “brat J. zbunio druge prikazujući kako je svjetlost Božja dana kroz Svjedočanstva izravni dodatak Riječi Božjoj; time on temu statusa Svjedočanstva prikazuje u pogrešnom svjetlu. Bog je smatrao adekvatnim izabrati ovakav status Svjedočanstva kako bi poveo umove ljudi k Njegovoj Riječi te kako bi im omogućio da Riječ bolje razumiju.“ (4T 246)

Treća svrha pisanja koju je Ellen White vidjela u svojim djelima jest ukoriti grijeh i zauzeti se za poslušnost Bibliji. Ta je svrha, naravno, neodvojiva od prvih dviju svrha. “Kada bi narod“, savjetovala je, “koji se smatra Božjim jedinstvenim blagom bio poslušan Njegovim zahtjevima onako kako su oni zapisani u Njegovoj riječi, posebna svjedočanstva da bude njegovu dužnost i osvjedočuju ga o njegovoj grešnosti i zastrašujućoj opasnosti zbog zanemarivanja Riječi Božje ne bi bila dana. Savjest je otupjela zbog svjetlosti koja je odgurnuta, zanemarena i prezrena.“ (5T 667)

Četvrta svrha koju se Ellen White trudila doseći je primjena biblijskih načela na suvremene okolnosti, a ta je uloga bogato predstavljena mnoštvom praktičnih savjeta za svakodnevni život koje nalazimo u Svjedočanstvima za Crkvu, u mnogim tematskim kompilacijama njenih spisa, u njenim knjigama i člancima koji obrađuju biblijske teme. Tvrdila je da je “Biblija dana iz praktičnih razloga“. (1SM 20) Jednako je to istina i za njene spise. Oni nisu tu da iznose tradicionalnu sistematsku teologiju, niti ona smatra da imaju ulogu nepogrešivog komentatora Biblije. Naprotiv, oni su do krajnosti praktični. Osim što prekoravaju grijeh, oni ukazuju na bolji put i vodič su u svakodnevnom kršćanskom životu te dnevnoj primjeni biblijskih načela.

Spisi Ellen White ne samo da nas usmjeravaju na Bibliju, veličaju biblijska načela, ukoravaju grijeh i daju savjet za svakodnevicu, nego ukazuju na jedino rješenje čovjekova problema – grijeh. Oni nam daju i utjehu vodeći čitatelje k Isusu, Božjoj ljubavi i planu spasenja kao jedinoj nadi za izgubljeni svijet. Njeni spisi uzdižu mnoga biblijska obećanja koja dostižu svoj vrhunac u životu, službi, smrti, uskrsnuću, nebeskoj ulozi i drugom dolasku Isusa Otkupitelja. Tako nam oni izlažu utjehu i nadu Biblije. Takvi spisi, poput knjiga Put Kristu i Isusov život, izvrsni su materijali koji govore o tim temama, ali mi ćemo naći utjehu i nadu i u njenim drugim djelima. Uzdižući Bibliju, ona je neprestano upućivala na Isusa i vjeru u Njega kao jedinu nadu čovječanstva.

Konačna namjena spisa Ellen White koju ćemo navesti je da ih je Bog dao kako bi pripremio ljude za posljednje dane povijesti ove Zemlje. Knjiga poput Velike borbe razotkriva biblijski ishod s kojim će se suočiti Njegov narod posljednjih dana. Sva služba Ellen White nije usmjerena samo na ukazivanje na Isusov povratak na oblacima, nego i na savjetovanje muškaraca i žena o neophodnoj pripremi za taj dan. U tom smislu kroz nju kao da odjekuje misija Krista koji potiče ljude da budu spremni za Njegov dolazak koji će se uskoro dogoditi. Ali iako od svojih čitatelja traži da se spreme za Kristov povratak, ona neprekidno upućuje ljude na Bibliju. Tako u Velikoj borbi čitamo da će “samo oni koji su svoj um utvrdili istinama Biblije moći opstati tijekom posljednjeg velikog sukoba“ (Velika borba, str. 593). Nikad se nije umorila od uzdizanja Riječi Božje i upućivanja ljudi na nju.

George R. Knight
(tekst je preuzet iz knjige Čitajmo Ellen White)

Podijeli