Tajna pobožnosti

“On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32)
Prije nego što nam je poklonjen ovaj prekrasni, neprocjenjivi dar, cijeli svemir bio je uskomešan u pokušaju da razumije Božju nedokučivu ljubav, uskomešan da bi u ljudskim srcima probudio zahvalnost koja odgovara vrijednosti tog dara. Hoćemo li mi za koje je Krist dao svoj život, oklijevati između dva izbora? Hoćemo li dati Bogu samo mrvice snage naše naravi? Hoćemo li vratiti samo dio sposobnosti i snage koje nam je Bog pozajmio? Možemo li to učiniti dok znamo da je Onaj koji je bio Vojskovođa čitavog Neba … shvaćajući bespomoćnost ljudske vrste, došao na Zemlju u ljudskoj naravi kako bi nam omogućio da spojimo svoju ljudsku s Njegovom božanskom naravi? On je postao siromašan da bismo mi stekli nebesko blago, izobilnu i vječnu slavu. Da bi spasio palu vrstu, Krist je padao iz jednog poniženja u drugo, dok, kao Bog i čovjek, nije bio uzdignut na križ da bi privukao sve ljude k sebi. Božji Sin nije mogao pokazati veću krotkost od ove; nije se mogao više poniziti. Ovo je tajna pobožnosti, misterij koji je nadahnuo nebeske anđele da rade među palim čovječanstvom kako bi se u svijetu pojavilo zanimanje za plan spasenja. Ovo je tajna koja je pokrenula čitavo Nebo da se ujedini s čovjekom u ostvarivanju Božjeg plana za spasenje uništenog svijeta, da se muškarci i žene usmjere uz pomoć znakova na nebu i zemlji, da se pripreme za drugi dolazak našega Gospodina. … Kao Poglavar Crkve, Krist s autoritetom poziva svaku osobu koja tvrdi da vjeruje u Njega, da slijedi Njegov primjer samoodricanja i samopožrtvovnosti. … Oni su pozvani da se okupe pod krvlju obilježenom zastavom Isusa Krista. Bez ikakvog dvoumljenja oni trebaju prinijeti potpunu žrtvu radi postizanja vječnih, nemjerljivih rezultata — spašavanja duša. (Manuscript Release 62, 1902.)