“‘I u vašem Zakonu stoji pisano da je vjerodostojno svjedočanstvo dvojice. Ja svjedočim za se, i Otac koji me posla svjedoči za me.’ ‘Gdje je tvoj Otac?’ upitaše ga. Isus odgovori: ‘Vi ne poznajete ni mene ni Oca moga. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca moga.’ Ove je riječi rekao u blagajni dok je poučavao u hramu. Pa ipak, nitko ga ne uhvati, jer još ne bijaše došao njegov čas.” (Ivan 8,17-20)
Čitajući 8. poglavlje Evanđelja po Ivanu, stječemo dojam da se odigrava nešto nalik na sudski proces. S druge strane, pitamo se kome se sudi. Prvi su dojmovi da židovski vođe sude Isusu. Ali što više razmišljamo o ovom poglavlju, sve više izgleda kao da su vođe ti koji se brane.
Tako je sigurno bilo u slučaju žene uhvaćene u preljubu (Ivan 8,1-11). Židovski vođe snažno su nastupili ne samo osuđujući ženu, već i tražeći osnovu da Isusa proglase krivim. Ipak, nakon što je ispisao nešto na tlu, svi su se postiđeno povukli. Isus je imao dokaz i nitko osim Njega nije ostao tko bi bacio prvi kamen. On je držao sve u svojim rukama. Njima se sudilo.
Počevši s dvanaestim retkom, židovski vođe ušli su u još jedan krug osude i rasprave. Ovog su se puta usredotočili na Isusovu tvrdnju da je “svjetlo svijeta” i da su oni koji Ga slijede u svjetlu. Prema tome, farizeji su u tami.
U tom trenutku farizeji su pokrenuli napad na Isusa koji je zapravo više bio obrambeni potez nego progon. Tvrdili su da je prešao granice u svojoj tvrdnji kad je rekao da je svjetlo, što je u židovskoj misli bilo ravno pripisivanju uloge Boga i Mesije. Isus nije ustuknuo ustvrdivši ne samo da je Njegovo svjedočanstvo istinito, već da Mu se Njegov Otac pridružuje kao drugi svjedok. Isus je natjerao svoje protivnike da zauzmu obrambeni stav. Ipak, što je nevjerojatno, ništa nisu učinili da Ga “uhvate” iako je postajalo sve očitije da upravo to žele.
A zašto Ga nisu uhvatili? Zato što “još ne bijaše došao njegov čas”. To je izraz koji Ivan stalno koristi. U cijelom evanđelju Isus se kreće prema svojem “času”. I taj će čas konačno doći. Ali tek nakon što sve bude spremno.
Ovdje uočavamo nešto važno. Mi kao ljudska bića nikada nećemo potpuno shvatiti Božje djelovanje u ljudskoj povijesti. Ipak, On u svojoj providnosti uvijek izvršava svoj plan. I ta Providnost svakodnevno djeluje u životu svakoga od nas.
Preporučujemo:
