“Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?” (Job 11,7.8) “‘Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti’, riječ je Jahvina. ‘Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.’” (Izaija 55,8.9) “Ja sam Bog … nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo!” (Izaija 46,9.10) Ograničeni ljudski umovi ne mogu potpuno shvatiti karakter ili djela Beskonačnoga. Za najbistriji razum, za najmoćniji i visokoobrazovani um, sveto Biće zauvijek će ostati zavijeno u tajnu.
Apostol Pavao uzvikuje: “O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!” (Rimljanima 11,33) “Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.” (Psalam 97,2) Mi možemo shvatiti Njegovo postupanje s nama i pobude koje Ga pokreću u tolikoj mjeri da bismo razabrali beskrajnu ljubav i milosrđe povezano s beskonačnom silom. Možemo razumjeti toliko od Njegovih ciljeva koliko je za nas dovoljno, a osim ovoga moramo i dalje imati povjerenja u Svemogućega, u ljubav i mudrost Oca i Vladara svega.
Božja riječ, kao i karakter njezinog božanskog autora, tajne su koje ograničena bića ne mogu shvatiti. Ona usmjerava naš um na Stvoritelja koji “prebiva u svjetlu nedostupnu”. (1. Timoteju 6,16) Ona nam pokazuje Njegove ciljeve koji obuhvaćaju sve vjekove ljudske povijesti i koji će se ispuniti tek u beskrajnim ciklusima vječnosti. Ona našu pozornost usmjerava na predmete beskonačne dubine i važnosti, povezane s Božjom vladavinom i sudbinom čovjeka.
U Bibliji je prikazana pojava grijeha u svijetu, Kristovo utjelovljenje, obnova, uskrsnuće i mnoge druge tajne koje su preduboke da bi ih ljudski um mogao objasniti ili čak potpuno shvatiti. Ali Bog nam je u Svetome pismu dao dovoljno dokaza o svojem božanskom karakteru i mi ne smijemo sumnjati u Njegovu riječ zato što ne možemo razumjeti sve tajne Njegove providnosti.
Preko dijelova Svetoga pisma koji prikazuju ove velike teme ne treba prelaziti kao da nemaju koristi za čovjeka. Sve što je Bog smatrao potrebnim da objavi, trebamo prihvatiti kao Njegovu vjerodostojnu riječ. Negdje možda ima samo golog nabrajanja činjenica, bez objašnjenja zašto i kako, ali iako to ne možemo shvatiti, trebamo prihvatiti sadržaj kao istinit jer je Bog tako rekao. Teškoća leži u slabosti i uskogrudnosti ljudskoga uma.
Apostol Petar kaže da u Svetome pismu ima “ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju … sebi na propast”. (2. Petrova 3,16) Teškoće u Pismu skeptici su proglasili argumentom protiv Biblije, ali, naprotiv, to je najjači dokaz njezinog božanskog nadahnuća. Kad ne bi sadržavala nikakav izvještaj o Bogu, lako bismo je shvatili; kad bi Božju veličinu i veličanstvo mogli shvatiti ograničeni umovi, Biblija ne bi imala nepogrešive dokaze božanskog autoriteta. Veličina i tajnovitost izloženih tema treba nadahnuti vjeru u nju kao Božju riječ.
Biblija otkriva istinu na jednostavan način i savršeno je prilagođena potrebama i težnjama ljudskoga srca, zapanjuje i očarava najobrazovanije umove, dok osposobljava ponizne i neobrazovane da razaberu put spasenja. Pa ipak ove jednostavno iznesene istine obrađuju predmete tako uzvišene, tako dalekosežne, tako beskonačno nedokučive ljudskom razumijevanju da ih možemo prihvatiti samo zato što ih je Bog objavio. Tako je nama objavljen plan spasenja da svaka duša može vidjeti korake koje treba učiniti u pokajanju u odnosu na Boga i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista, kako bi se spasila na način koji je Bog odredio. Pa ipak, iza ovih istina, tako lako razumljivih, nalaze se tajne koje skrivaju Njegovu slavu — tajne koji svladavaju um u njegovom istraživanju, ali nadahnjuju iskrenog tražitelja istine poštovanjem i vjerom. Što više istražuje Bibliju, to dublje je njegovo uvjerenje da je to riječ živoga Boga i ljudski se razum klanja pred veličanstvenim božanskim otkrivenjem.
Oni koji su voljni prihvatiti živu objavu Božjeg autoriteta, blagoslovljeni su najjasnijim svjetlom. Ako su pozvani da objasne određene tvrdnje, oni mogu samo odgovoriti: “Tako je prikazano u Pismima.” Moraju priznati kako ne mogu objasniti djelovanje božanske sile ili očitovanje božanske mudrosti. Gospodin je tako uredio da smo neke stvari prisiljeni prihvatiti izričito vjerom. Priznati to znači samo priznati da je ograničeni um nemoćan da shvati beskonačno, da čovjek svojim ograničenim ljudskim znanjem ne može shvatiti ciljeve Sveznajućega.
Budući da ne mogu dokučiti sve njezine tajne, skeptici i nevjernici odbacuju Božju riječ i svi koji tvrde da vjeruju u Bibliju, nisu u tome sigurni od kušnje. Apostol kaže: “Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.” (Hebrejima 3,12) Budući da ne mogu prodrijeti u Božje namjere, ljudi koji su odgojeni da kritiziraju, sumnjaju i cjepidlače, past će “u onaj isti primjer nevjerstva”. (Hebrejima 4,11 — Šarić) Dobro je temeljito proučavati biblijski nauk i istraživati “dubine Božje” (1. Korinćanima 2,10) koje su otkrivene u Pismu. Ono što je “sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim”. (Ponovljeni zakon 29,29) Ali je Sotonin posao da iskrivi istraživačke sile uma. S razmatranjem biblijske istine pomiješana je oholost tako da se ljudi osjećaju poraženi i nestrpljivi ako ne mogu objasniti svaki dio Pisma na svoje zadovoljstvo. Za njih je ponižavajuće da priznaju kako ne mogu razumjeti nadahnute riječi. Nisu spremni strpljivo čekati dok im Bog ne otkrije istinu. Osjećaju da njihova ljudska mudrost bez božanske pomoći nije dovoljna za razumijevanje Pisma, i kada to shvate, jednostavno niječu njezin autoritet. Istina je da mnoge navodno biblijske teorije i doktrine nemaju temelja u Pismu i zapravo su potpuno suprotne nadahnuću. Ove su stvari izazvale sumnju i zbunjenost kod mnogih. Međutim, one se ne mogu pripisati Božjoj riječi, već čovjekovom iskrivljavanju. Ali teškoće u Bibliji ne odražavaju se na Božju mudrost; one neće upropastiti nikoga tko ne bi bio upropašten kad takve teškoće ne bi ni postojale. Kada u Bibliji ne bi bilo tajni u koje bi sumnjali, isti bi ljudi zbog nedostatka duhovnog prosuđivanja našli uzrok spoticanja u najjasnijim Božjim objavama.
Ljudi koji misle da su nadareni tako velikom umnom snagom da mogu naći objašnjenje svih putova i djela Božjih, nastoje uzvisiti ljudsku mudrost na istu razinu s božanskom i proslaviti čovjeka kao Boga. Oni samo ponavljaju ono što je Sotona izjavio Evi u Edenu: “Bit ćete kao bogovi.” Sotona je pao zbog težnje da se izjednači s Bogom. On je želio ući u božansko vijeće iz kojeg je bio isključen zbog svoje nemogućnosti da shvati mudrost Beskonačnoga. Njegova ga je ambiciozna oholost povela u pobunu i istim sredstvima nastoji upropastiti čovjeka.
Postoje tajne u planu otkupljenja — poniznost i spremnost Božjega Sina da se spusti na razinu čovjeka, čudesna ljubav i pristanak Oca da pusti svojega Sina — koje su nebeskim anđelima razlog stalnog čuđenja. Govoreći o otkrivenjima koja su dana prorocima “o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći”, (1. Petrova 1,11) apostol Petar kaže da su ovo stvari u koje “sami anđeli žarko žele proniknuti”. (1. Petrova 1,12 — Šarić) A to će biti predmet proučavanja otkupljenih kroz vječnost. Dok budu razmišljali o Božjem djelu u stvaranju i otkupljenju, stalno će se otkrivati nove istine zadivljenom i oduševljenom umu. Kako budu sve više učili o mudrosti, ljubavi i Božjoj sili, njihov će se um stalno širiti i njihova će radost neprestano rasti.
Kada bi stvorena bića mogla steći potpuno razumijevanje Boga i Njegovih djela, za njih, nakon što bi dosegnula ovu točku, više ne bi bilo daljnjih otkrića istine, rasta u spoznaji ni daljnjeg razvoja uma ili srca. Bog više ne bi bio nadnaravan, a ljudi koji su dosegli granice znanja i dostignuća, prestali bi napredovati. Zahvalimo Bogu što nije tako. Bog je beskonačan; u Njemu su “sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena”. (Kološanima 2,3) I kroz svu vječnost ljudi će uvijek tragati, uvijek učiti i nikada neće iscrpiti blaga Njegove mudrosti, Njegove dobrote i Njegove sile.
Božja je namjera da se čak i u ovom životu istina stalno otkriva Njegovom narodu. Postoji samo jedan način da se ovo znanje usvoji. Razumijevanje Božje riječi možemo steći samo prosvjetljenjem onoga Duha preko kojeg je ova riječ dana. “Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega;” (1. Korinćanima 2,11) “jer Duh sve ispituje, pa i Božje dubine”. (1. Korinćanima 2,10 — Šarić) A Spasiteljevo obećanje Njegovim sljedbenicima glasi: “No kada dođe on — Duh Istine — upućivat će vas u svu istinu. … On će … od mojega uzimati i navješćivati vama.” (Ivan 16,13.14)
Bog želi da čovjek koristi svoje umne snage, a proučavanje Biblije osnažit će i uzdići um kao nijedno drugo proučavanje. To je najbolja umna i duhovna vježba za ljudski um. Ali moramo paziti da ne obožavamo razum koji je podložan slabostima i nemoći čovječanstva. Ako ne želimo Pismo zamagliti svojim razumijevanjem tako da ne možemo shvatiti ni najjednostavnije istine, moramo imati jednostavnost i vjeru malog djeteta, spremni da učimo i moliti pomoć Duha Svetoga. Osjećaj Božje sile i mudrosti, kao i naša nemoć da shvatimo Njegovu veličinu, trebaju nas nadahnuti poniznošću i Njegovu Riječ trebamo otvarati kao da smo u Njegovoj prisutnosti, sa svetim divljenjem. Kada prilazimo Bibliji, razum mora priznati autoritet viši od sebe, a srce i um moraju se pokloniti pred velikim Ja Jesam.
Mi ćemo napredovati u pravoj duhovnoj spoznaji samo ako shvatimo našu vlastitu malenkost i potpunu ovisnost o Bogu. A svi koji Bibliji prilaze s poučljivim duhom i s molitvom i tako proučavaju iskaze Božje riječi, primit će božansko prosvjetljenje. Mnoge naizgled teške ili nejasne stvari Bog će učiniti jasnim i jednostavnim onima koji ih nastoje razumjeti.
Katkad se događa da razumni, školovani i kulturni ljudi ne razumiju određene biblijske tekstove, dok drugi, neobrazovani, čije razumijevanje izgleda slabo i čiji um nije školovan, shvate značenje nalazeći snagu i utjehu o onome što su oni prvi proglasili tajanstvenim ili prelaze preko toga kao nevažnog. Zašto je to tako? Objašnjeno mi je da se ovi posljednji ne oslanjaju na svoje razumijevanje. Oni idu k Izvoru svjetla, Onome koji je nadahnuo Pisma i ponizna srca mole Boga za mudrost i dobivaju je. Postoje rudnici istine koje tek ozbiljan tražilac treba otkriti. Krist je prikazao istinu kao blago skriveno u polju. Ono ne leži na površini; da bismo došli do njega, moramo kopati. Ali naš uspjeh u nalaženju ne ovisi toliko o našim umnim sposobnostima, koliko o našem poniznom srcu i vjeri koja traži božansku pomoć.
Bez vodstva Duha Svetoga mi ćemo uvijek biti skloni iskrivljavanju Pisma ili pogrešnom tumačenju. Neki nemaju koristi od čitanja Biblije i ono u mnogo slučajeva ranjava. Kada se Božja riječ otvara bez poštovanja i molitve, kada misli i osjećaji nisu usmjereni na Boga ili nisu u skladu s Njegovom voljom, um je zamračen sumnjom i baš proučavanje Biblije snaži skepticizam. Neprijatelj preuzima vlast nad mislima i šapće tumačenja koja nisu ispravna.
Kad ljudi u riječi i djelu nisu u skladu s Bogom, koliko god oni bili učeni, pogriješit će u razumijevanju Pisma i nije dobro pouzdati se u njihova tumačenja. Kada iskreno nastojimo vršiti Božju volju, Duh Sveti propise iz Božje riječi pretvara u životna načela zapisujući ih na pločama duše. Samo oni koji slijede već dano svjetlo mogu očekivati da će primiti daljnje prosvjetljenje Duha. To je jasno iz Kristovih riječi: “Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga.”
Oni koji u Svetom pismu traže netočnosti, nemaju duhovni vid. S iskrivljenim vidom naći će mnogo razloga za sumnju i nevjerovanje u stvarima koje su u biti jasne i jednostavne. Ali oni koji pristupaju Božjoj riječi s poštovanjem, s namjerom da saznaju Božju volju i da je poslušaju, mijenjaju se. Ispunjeni su divljenjem i čuđenjem dok razmišljaju o čistoći i uzvišenoj ljepoti otkrivenih istina. Slično privlači slično. Slično cijeni slično. Svetost se povezuje sa svetošću, vjera s vjerom. Za ponizno srce i iskreni um koji traži, Biblija je puna svjetla i znanja. Oni koji pristupaju Pismu u takvome duhu, dovedeni su u zajednicu s prorocima i apostolima. Njihov duh prilagođava se Kristovom i oni teže za tim da postanu jedno s Njim.
Mnogi smatraju da trebaju biti sposobni objasniti svaku navodnu teškoću u Bibliji kako bi spremno odgovorili na cjepidlačenje skeptika i nevjernika. Ali u pokušaju da objasne ono što samo nesavršeno razumiju, u opasnosti su da zbune umove drugih u vezi s točkama koje su lako i jasno razumljive. To nije naš posao. Ne trebamo jadikovati što postoje ove teškoće, već ih prihvatiti kao Božju mudrost. Naša je dužnost primiti Njegovu Riječ koja je jasna u svakoj točki bitnoj za spasenje duše i provoditi u praksu njezina načela, poučavajući druge propisima i primjerom. Tako će svijetu biti jasno da smo povezani s Bogom i da imamo bezuvjetno povjerenje u Njegovu Riječ. Pobožan život, svakidašnji primjer poštenja, krotkosti i nesebične ljubavi bit će živi primjer nauka Božje riječi i dokaz u prilog Bibliji kojem će se malo njih moći oduprijeti. To će se pokazati najuspješnijim zaustavljanjem rasprostranjene sklonosti sumnji i nevjerovanju.
Vjerom trebamo gledati u budućnost i prihvatiti obvezu koju nam je Bog dao u napredovanju razumijevanja, ljudskih sposobnosti povezanih s božanskim i svih sila duše kada dođu u izravan dodir s Izvorom svjetla. Možemo se radovati da će sve što nas je zbunjivalo u Božjoj providnosti biti objašnjeno, da će stvari teške za razumijevanje dobiti objašnjenje i da ćemo tamo gdje su naši ograničeni umovi otkrili samo zabunu i nejasne ciljeve, vidjeti najsavršeniji i prekrasan sklad. Apostol Pavao kaže: “Jer sad gledamo kroz ogledalo, u zagonetki, a tada ćemo licem u lice. Sad spoznajem dijelom, a tada ću spoznati kao što sam i sam spoznat.” (1. Korinćanima 13,12 — Šarić)
Petar poziva svoju braću: “A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista!” Kad god Božji narod raste u milosti, on stalno stječe jasnije razumijevanje Njegove Riječi. Razaznaje novo svjetlo i ljepotu njezinih svetih istina. Tako je bilo u povijesti Crkve u svim vremenima i tako će biti do kraja. Ali kad duhovni život opada, činjenica je da uvijek prestaje napredovanje u spoznavanju istine. Ljudi se zadovoljavaju svjetlom koje su već primili iz Božje riječi i obeshrabruju svako daljnje istraživanje Pisma. Postaju konzervativni i izbjegavaju raspravu.
Činjenicu da nema sukoba ili rasprave među Božjim narodom ne trebamo smatrati krajnjim zaključkom da se čvrsto drže zdravog nauka. Postoji bojazan da možda jasno ne razlikuju istinu od zablude. Kad nema novih pitanja koja se javljaju na temelju istraživanja Pisma, kad se ne pojave razlike u mišljenjima koje će nagnati ljude da osobno istražuju Bibliju kako bi bili sigurni da imaju istinu, bit će mnogo onih koji će se, kao što je bilo i u stara vremena, držati predaje i štovati ono što ne poznaju.
Pokazano mi je da mnogi koji tvrde da poznaju sadašnju istinu ne znaju u što vjeruju. Oni ne razumiju dokaze za svoju vjeru. Ne cijene ispravno djelo za sadašnje vrijeme. Kada dođe vrijeme kušnje, bit će ljudi koji sada propovijedaju drugima, koji će nakon ispitivanja stava koji zauzimaju ustanoviti da ima mnogo stvari na koje ne mogu dati zadovoljavajući odgovor. Dok takvi ne budu ispitani, neće biti svjesni svojeg velikog neznanja. U crkvi ima mnogo onih koji uzimaju zdravo za gotovo ono što vjeruju, ali koji ne poznaju svoju vlastitu slabost dok se ne rasplamsa sukob. Kad budu odvojeni od onih koji su iste vjere i prisiljeni da sami objasne svoje vjerovanje, bit će iznenađeni kada vide kako su zbunjujuće njihove ideje o onome što su prihvatili kao istinu. Činjenica je da je među nama bilo onih koji su napustili živoga Boga i okrenuli se ljudima zamijenivši božansku mudrost ljudskom.
Bog će podići svoj narod; ako druga sredstva ne uspiju, javit će se među njima krivovjerja koja će ih prosijati odvajajući pljevu od pšenice. Gospodin poziva sve koji vjeruju u Njegovu Riječ da se probude. Došlo je dragocjeno svjetlo, prikladno za ovo vrijeme. To je biblijska istina koja pokazuje kakva nam opasnost prijeti. Ovo svjetlo treba nas povesti u marljivo proučavanje Svetoga pisma i najsavjesnije ispitivanje našega stava. Bog želi da svaki svoj stav prema istini uz molitvu i post temeljito i ustrajno ispitamo. Vjernici se ne smiju zadovoljiti pretpostavkama i krivim predodžbama o istini. Njihova vjera treba biti čvrsto utemeljena na Božjoj riječi tako da kada dođe vrijeme ispita i oni budu izvedeni pred vijeća da odgovaraju za svoju vjeru, budu u stanju s krotkošću i strahom iznijeti razlog svoje nade.
Raspravljajte, razmišljajte, pokrenite. Predmeti koje iznosimo svijetu moraju za nas biti živa stvarnost. Važno je da se u obrani doktrina koje smatramo temeljnim člancima vjere, nikada ne služimo argumentima koji nisu savršeno zdravi. Oni mogu ušutkati protivnika, ali nisu na čast istini. Trebamo iznijeti zdrave argumente koji ne samo što će ušutkati naše protivnike, nego će podnijeti najtemeljitije istraživanje. Oni koji su se obrazovali za debatiranje, u velikoj su opasnosti da neće pošteno postupati s Božjom riječju. U susretu s nekim protivnikom trebamo uložiti najozbiljniji napor u izlaganje predmeta na takav način da u njegovom umu pobudi osvjedočenje, umjesto da samo pružimo sigurnost vjerniku.
Bez obzira na to koliko je čovjek intelektualno napredan, neka ni za trenutak ne pomisli kako nema potrebe za temeljitim i stalnim istraživanjem Pisma radi većega svjetla. Kao narod pozvani smo da osobno budemo proučavatelji proročanstava. Moramo ozbiljno paziti kako bismo prepoznali svaku zraku svjetla koju nam Bog šalje. Trebamo zapaziti prvu iskru istine i u proučavanju s molitvom možemo dobiti jasnije svjetlo koje ćemo iznijeti drugima.
Kada je Božji narod opušten i zadovoljan svojim sadašnjim prosvjetljenjem, možemo biti sigurni da mu Bog neće biti naklonjen. Njegova je volja da se stalno kreće naprijed kako bi primio sve jaču i jaču svjetlost koja ga obasjava. Sadašnji stav crkve nije drag Bogu. Pojavilo se samopouzdanje koje ga navodi da ne osjeća potrebu za više istine i većim svjetlom. Živimo u vrijeme kada je Sotona aktivan slijeva i zdesna, ispred nas i iza nas, a mi kao narod spavamo. Bog želi da se čuje glas koji će probuditi Njegov narod na posao.
Umjesto da otvore duše zrakama svjetla s Neba, neki su radili suprotno. U tisku i s propovjedaonice iznošena su gledišta u vezi s nadahnućem Biblije koja nisu posvećena Duhom ili riječju Božjom. Nijedan čovjek ili zbor ljudi ne treba širiti teorije o tako važnom predmetu bez jasnog “tako kaže Gospodin” kojim bi ih podupro. I kada ljudi, opterećeni ljudskim slabostima, izloženi većim ili manjim utjecajima, imajući naslijeđene i odgojene sklonosti koje su daleko od toga da bi ih umudrile ili učinile usredotočenima na Nebo, krenu osporavati Božju riječ i prosuđivati što je božansko a što ljudsko, oni rade bez savjetovanja s Bogom. Gospodin neće blagosloviti ovakav posao. Posljedice će biti strašne za one koji su sudjelovali u njemu, kao i za one koji ga prihvaćaju kao da je od Boga. Teorije o naravi nadahnuća u mnogim umovima pobudile su sumnju. Ograničena bića sa svojim uskogrudnim i kratkovidnim gledištima osjećaju se sposobnima da kritiziraju Pisma govoreći: “Ovaj je ulomak koristan, a ovaj nije zato što nije nadahnut.”
Krist nije dao takve upute u pogledu starozavjetnih Pisama, jedinog dijela Biblije koji je narod u Njegovo vrijeme posjedovao. Svojim učenjem usmjeravao je misli na Stari zavjet i u jasnijem svjetlu iznosio velike teme koje su bile u njemu. Stoljećima se izraelski narod odvajao od Boga pa je izgubio iz vida dragocjene istine koje mu je povjerio. Ove istine bile su prekrivene praznovjernim formama i obredima koji su skrivali njihovo pravo značenje. Krist je došao da ukloni ovo smeće koje je prekrilo njihov sjaj. Stavio ih je, kao drago kamenje, u novi okvir. Pokazao im je da ne prezire stare, poznate istine, već ih je došao prikazati u njihovoj pravoj snazi i ljepoti, slavi koju nikada nisu nazreli ljudi u Njegovo doba. Budući da je sam autor ovih otkrivenih istina, mogao je narodu pokazati njihovo pravo značenje oslobađajući ih od pogrešnih tumačenja i lažnih teorija koje su prihvatili njihovi vođe i koje su odgovarale njihovom neposvećenom stanju, njihovoj bijednoj duhovnosti i ljubavi prema Bogu. On je odbacio ono što je ove istine lišavalo života i vitalnosti i vratio ih svijetu u njihovoj izvornoj svježini i sili.
Ako imamo Kristov Duh i ako smo Njegovi suradnici, naša je zadaća da nastavimo rad koji je On došao obaviti. Biblijske istine su ponovno zamračene običajima, predajama i lažnim naukom. Pogrešna učenja popularne teologije učinile su tisuće i tisuće ljudi skepticima i nevjernicima. Postoje pogreške i nedosljednosti koje mnogi proglašavaju biblijskim naukom, a koje su u biti lažna tumačenja Pisma prihvaćena tijekom vremena papinske tame. Mnoštvo je bilo navedeno da cijeni pogrešno shvaćanje o Bogu, kao što su Židovi, zavedeni zabludama i predajama svojega vremena, imali pogrešno shvaćanje o Kristu. “Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.” (1. Korinćanima 2,8) Umjesto da kritiziramo Bibliju, pravilom i primjerom prikažimo svijetu njezine svete, životodavne istine i naviještajmo “silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu”. (1. Petrova 2,9)
Zla koja su se postupno uvukla među nas neprimjetno su odvela pojedince i crkve od poštovanja Boga i zatvorile put sili koju nam je On želio dati.
Moja braćo, neka Riječ Božja stoji takva kakva jest. Neka nikakva ljudska mudrost ne umanjuje snagu nijedne tvrdnje Svetoga pisma. Svečane osude u Otkrivenju trebaju nas upozoriti protiv zauzimanja takvoga stava. U ime mojega Gospodara molim vas: “Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.” (Izlazak 3,5)
Ellen G. White, Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, 609—620