Jutarnji stih

Tamo gdje se čuo Njegov glas

„On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu.“ (Izaija 42,2.3)

Isus je od djetinjstva svoj život strogo usklađivao s hebrejskim zakonima. U svojoj mladosti pokazivao je veliku mudrost. Milost i sila Božja počivali su na Njemu. Gospodnja riječ iz usta proroka Izaije opisuje službu i rad Isusa Krista i pokazuje Božje zaštitničku brigu za svojega Sina za vrijeme Njegove misije na Zemlji, tako da okrutna mržnja muškaraca i žena, nadahnuta sotonskim duhom, nije mogla spriječiti ispunjenje velikog plana spasenja. …

Glas Isusa Krista nije se čuo na ulicama u bučnoj prepirci s onima koji su se protivili Njegovom nauku. Njegov se glas nije čuo na ulicama u molitvama upućenim Ocu. … Njegov se glas nije čuo ni u radosnom klicanju. Njegov se glas nije podizao da uzdigne sebe niti da privuče odobravanje ili laskave ocjene grešnika. Kada je poučavao, On je svoje učenike povlačio iz buke i zbrke zaposlenih gradova na neko usamljeno mjesto koje je bilo u većem skladu s poukama o poniznosti, pobožnosti i vrlini, koje je želio urezati u njihove misli. Izbjegavao je ljudske pohvale i više volio biti nasamo u miru, daleko od buke i životne zbrke smrtnika. Njegov se glas često čuo u ozbiljnom, sveopćem posredovanju kod Oca, ali je za te prigode birao usamljene planine i često provodio cijele noći u molitvi za snagu koja Mu je bila potrebna da Ga održi u kušnjama s kojima će se suočavati i u nastojanjima da obavi važno djelo za spasenje ljudskog roda, djelo radi kojeg je i došao. Njegove molbe bile su iskrene i pomiješane s vapajima i suzama. Usprkos naporima svoje duše tijekom noći, nije prestajao raditi po danu. …

Svećenički glavari, književnici i starješine voljeli su se moliti na javnim mjestima – ne samo u pretrpanim sinagogama, već i na uglovima ulica kako bi ih svi mogli vidjeti i hvaliti zbog njihove odanosti Bogu i pobožnosti. Svoja djela dobročinstva činili su što više na vidiku svim ljudima ne bi li privukli pozornost naroda na sebe. Njihovi glasovi čuli su se po ulicama ne samo kada su uzdizali sebe, već i u prepirkama s onima koji se nisu slagali s njima u doktrinarnim pitanjima. … Gospodin je preko svojih vjernih proroka prikazao Kristov život kao oštru suprotnost životu licemjernih svećenika, književnika i farizeja. (Review and Herald, 31. prosinca 1872.)


Komentiraj