“Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.” (1. Korinćanima 3,11)
Svako djelo učinjeno u životu, ma kako neznatno, ima svoj utjecaj na oblikovanje karaktera. Dobar karakter je dragocjeniji od svakog svjetovnog imetka, a rad na njegovom oblikovanju najuzvišeniji je od svih poslova u koje čovjek može biti uključen.
Karakteri oblikovani prema okolnostima promjenjivi su i neskladni i samo su mnoštvo suprotnosti. Njihovi vlasnici nemaju uzvišenog cilja niti životne svrhe. Nemaju uzvišenog utjecaja na karakter drugih ljudi. Besciljni su i nemoćni.
Bog od nas očekuje izgradnju karaktera u skladu s postavljenim uzorom. Trebamo graditi kamen po kamen, vrlinu po vrlinu, nalazeći slabe točke i ispravljajući ih u skladu s dobivenim uputama. Kad u zidu nastambe vidimo pukotinu, znamo da nešto s građevinom nije u redu. U građevini našeg karaktera često se vide napukline. Ako se te greške ne poprave, kuća će se srušiti kad oluje nevolja navale na nju.
Bog nam daje snagu, moć razboritosti i vrijeme kako bismo izgradili karaktere na koje On može staviti svoju oznaku vrsnoće. Bog želi da svako Njegovo dijete izgradi plemenit karakter vršenjem uzvišenih djela koja na kraju mogu dati skladnu građevinu, predivan hram koji će poštovati i ljudi i Bog.
U građevini našeg karaktera moramo graditi na Kristu. On je siguran Temelj koji se nikad neće poljuljati. Oluje kušnji i nevolja ne mogu pomaknuti građevinu usađenu u Vječnu Stijenu.
Tko želi rasti u prelijepu građevinu za Gospodina, mora njegovati svaku sposobnost svojega bića. Karakter se može skladno razvijati samo ispravnom uporabom darovitosti. Tako ugrađujemo u temelj ono što je u Riječi predočeno kao zlato, srebro i drago kamenje — građu koja će izdržati probu Božjeg ognja koji čisti. Krist nam je Uzor u izgradnji karaktera. (Odgovorno roditeljstvo, str. 139,140)
Za razmišljanje: Koristim li svoje darove na način koji će doprinijeti razvoju pobožnog karaktera?
Preporučujemo:
