“Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite. Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio — osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru. Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo.” (1. Korinćanima 15,1-4)
Na našem putovanju na kojem smo usmjeravali pogled na Isusa svjedočili smo Njegovom utjelovljenju, Njegovom bezgrešnom životu, Njegovoj smrti kada je sebe prinio kao žrtvu i Njegovom uskrsnuću iz mrtvih. Došli smo do kraja Njegovog zemaljskog života, ali ne i do kraja Njegovog utjecaja i djela.
Trenutačni Kristov utjecaj na svijet sažima se u jednoj riječi: “Evanđelje”, koje doslovno znači “Radosna vijest”.
Apostol Pavao najpotpunije definira spasonosno Evanđelje. Dopustimo da danas njegove misli o ovoj temi prožmu naš um. Jedna od Pavlovih najboljih definicija Evanđelja nalazi se u 1. Korinćanima 15,1-4. Činjenica da je Isus umro za naše grijehe i da je uskrsnuo da bismo mi mogli živjeti temelj je spasonosnog Evanđelja. Njegova smrt sama po sebi ne spašava. Mrtvi spasitelji ne mogu nikome pomoći. Dakle, Isusovo uskrsnuće je bez daljnjega ključno za Radosnu vijest. Ono je na mnogo načina njezina glavna odlika.
Ali prije nego što istražimo značenje uskrsnuća, trebamo se osvrnuti na druge aspekte Evanđelja imajući sve vrijeme na umu da oni također počivaju na osnovnim postignućima Kristove smrti i uskrsnuća.
Pavao ponovno pojašnjava riječ “Evanđelje” u Rimljanima 1,16.17, gdje tvrdi: “Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere.’” Upravo odavde dolazi izraz “opravdanje vjerom”.
Na još jednom mjestu, iako se ne koristi riječ “Evanđelje”, naglašava se njegov sadržaj. “Da, milošću ste spašeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao.” (Efežanima 2,8.9)
Stalno iznova trebamo čitati te tekstove i cijeli svoj život razmišljati o njihovom značenju sjećajući se da se spasonosna sila Evanđelja u našem životu temelji na dvama velikim uporištima Kristovog života kojima smo posvetili toliko mnogo vremena ove godine — na Njegovoj smrti za “moje grijehe” i Njegovom uskrsnuću da “ja” mogu živjeti.
Preporučujemo:
