“Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost.” (Matej 6,33)
Nitko od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez grijeha. Ljudi koji su živjeli u najvećoj Božjoj blizini, ljudi koji bi prije žrtvovali život nego svjesno učinili zlo, ljudi koje je Bog počastio svojim svjetlom i snagom, priznali su grešnost svoje naravi. Nisu se uzdali u tijelo, nisu se pozivali na svoju pravednost, već su se u potpunosti pouzdali u Kristovu pravednost.
Tako će biti sa svima koji promatraju Krista. Što budemo bliže prilazili Isusu i jasnije zamjećivali čistoću Njegova karaktera, to ćemo jasnije vidjeti strahovitu grešnost grijeha i manje osjećati da se imamo čime ponositi. Naša će duša stalno težiti za Bogom i ozbiljno, skrušeno priznavati grijeh i poniziti srce pred Njim. Sa svakim novim korakom našega kršćanskog života produbljivat će se naše pokajanje. Znat ćemo da je naša dovoljnost samo u Kristu i zato ćemo s apostolom priznati: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu.” “A ja sam daleko od toga da se ičim ponosim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!” (Rimljanima 7,18; Galaćanima 6,14)
Neka anđeli zapisničari napišu povijest o svetim borbama i sukobima Božjeg naroda; neka zapišu njegove molitve i suze; ali ne dopustimo da se Bog sramoti izjavom s ljudskih usana: “Ja sam bez grijeha; ja sam svet.” Posvećene usne neće nikad izgovoriti tako drske riječi. … Neka oni koji su skloni stalno govoriti o svetosti pogledaju u zrcalo Božjeg zakona. Kad budu vidjeli njegove dalekosežne zahtjeve i razumjeli njegovo djelo prosuđivanja nakana i misli srca, oni se neće hvaliti da su bez grijeha. “Ako tvrdimo”, kaže Ivan, ne odvajajući se od svoje braće, “da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.” “Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.” (1. Ivanova 1,8.10) …
Ako ostanemo u Kristu, ako Božja ljubav prebiva u srcu, naši će osjećaji, naše misli, naši postupci biti u skladu s Božjom voljom. Posvećeno srce je u skladu s propisima Božjeg zakona. (Put Kristu, str. 353—355)