“I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun.” (Hebrejima 4,13)
Pobjeda istine moguća je jedino onda kada radnici imaju stalnu svijest o Božjoj prisutnosti. U svakom trenutku trebaju biti svjesni činjenice da Vjerni Svjedok prati svaku riječ i svaki postupak u obiteljskom životu ili međuljudskim odnosima. U svakom osmišljenom planu, u svakom učinjenom naporu nužno je biti upućen na Krista. Na svakom sastanku članovi trebaju govoriti i postupati kao da je zavjesa povučena i oni se nalaze u prisutnosti cijelog svemira. Jer ovo je neprijeporna činjenica: cijelo Nebo promatra radnike. U vođenju žestokog rata neka se “ja” ne ističe. Ono mora biti skriveno, potpuno skriveno u Kristu. …
Sve što se može odbaciti, odbacit će se, a ono što ne bude moglo otpasti, ostat će.
Gospodin očekuje naše nepodijeljene osjećaje. Ako ljudi nisu potpuno predani, neće se održati u danima kušnje i provjere i suda. Kada neprijatelj okupi svoje snage i bitka postane teška i mučna, u tom trenutku, kada bude potrebna sva snaga uma, sve sposobnosti i sva vještina mudrog vojevanja da se neprijatelj odbije, oni koji nisu potpuno predani Bogu, okrenut će oružje protiv svojih vojnika — oslabit će ruke koje trebaju biti snažne za ratovanje. Bog provjerava sve koji poznaju istinu kako bi vidio može li računati na njih da će se boriti u Gospodnjim bitkama kad budu izloženi snažnom pritisku vrhovništava, vlasti i upravljača ovoga mračnog svijeta, kao i zlih duhova u zračnim visinama. Pred nama su opasna vremena i naša jedina sigurnost počiva u svakodnevnom dobivanju Božje sile obraćenja — u potpunom predavanju sebe Njemu da bismo činili Njegovu volju i hodili u svjetlu Njegovog lica (vidi 1. Petrova 2,9).
Sada kad se nalazimo na samoj granici obećane zemlje, neka nitko ne ponovi grijeh nevjernih uhoda. Priznali su da je zemlja koju su uhodili dobra, ali su izvijestili da su tamošnji stanovnici jaki, zapravo divovi, te da su oni bili kao skakavci u očima tih ljudi kao i u svojim vlastitim očima. Sve teškoće bile su uvećane i prikazane kao nesavladive prepreke. … Na taj su način svojim nevjerovanjem utjecali na čitavu zajednicu. (Manuscript 6, 1. siječnja 1892., “Rad u Kristovim redovima”)