“Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi.” (1. Korinćanima 3,17)
Jedno od najjačih iskušenja s kojima se čovjek mora suočiti i stalno boriti jest apetit. Između uma i tijela postoji tajanstvena i čudesna povezanost i neizbježan utjecaj jednog na drugo. Održavati tijelo u zdravom stanju tako da svaki dio životnog stroja djeluje potpuno usklađeno trebamo učiniti prvim zadatkom svojega života. Zanemariti tijelo znači zanemariti um. Bolesno tijelo i zakržljao um ne mogu služiti na slavu Bogu. Popuštanje okusu na štetu zdravlja najgora je zlouporaba osjetila.
Otkupitelj svijeta znao je da popuštanje apetitu potkopava tjelesne snage i otupljuje moć opažanja tako da se sveto ne može razlikovati od nesvetoga. Krist je znao da će se svijet sve više odavati jelu i da će takvo popuštanje potpuno izopačiti moralne snage. Kad je popuštanje apetitu u ljudskom rodu već tada bilo toliko snažno da je Božji Sin morao postiti skoro šest tjedana — da bi moć apetita slomio u korist čovjeka — kakav li tek trud predstoji kršćaninu da bi mogao pobijediti kao što je Krist pobijedio! Snaga iskušenja da popustimo izopačenom apetitu može se procijeniti samo po neizrecivim mukama gladovanja koje je Krist morao podnijeti tijekom svog dugog posta u pustinji.
Krist je znao da, ako želi uspješno ostvariti plan spasenja, mora otpočeti djelo spasenja upravo u onome u čemu je prvi čovjek pogriješio. Adam je pao zbog popuštanja apetitu. Da bi obvezu poslušnosti Božjem zakonu utisnuo u čovjekov um, Krist je svoje djelo spasenja otpočeo mijenjanjem čovjekovih životnih navika.
Neumjerenost u jelu, čak i kad jedemo zdravu hranu, nepovoljno utječe na cijeli organizam i otupljuje najdublje i najsvetije osjećaje. Stroga je umjerenost u jelu i piću vrlo bitna da bi se sačuvalo zdravlje i da bi svi organi uspješno radili.
Najsigurniji put je: ne dirati, ne kušati, ne uzimati — čaj, kavu, vino, duhan, opijum i razna alkoholna pića. Ljudi ovog naraštaja, više nego oni iz nekoliko naraštaja ranije, imaju dvostruko veću potrebu da pozovu u pomoć snagu svoje volje, ojačane Božjom milošću, kako bi mogli izdržati sotonske kušnje i oduprijeti se i najmanjem udovoljavanju izopačenom apetitu. Otkupitelj svijeta sišao je s Neba da čovjeku u njegovoj slabosti osobnim primjerom podari snagu u zadobivanju pobjede nad apetitom i strasti, i da može biti pobjednikom u svemu. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 485—488)