“U svemu uzmite veliki štit — vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga!” (Efežanima 6,16)
Sotona budno pazi i vreba priliku da nam u trenutku neopreznosti otme dragocjene vrline i morat ćemo voditi oštre borbe sa silama tame da bismo ih zadržali, ili ponovo stekli nebesku milost ako je zbog nedostatka budnosti izgubimo. Međutim … kršćani imaju prednost da dobiju snagu od Boga i zadrže svaki dragocjeni dar. Nebo cijeni usrdne i ozbiljne molitve. Kada Kristovi sluge podignu štit vjere da bi se obranili i duhovni mač da bi krenuli u rat, opasnost će zaprijetiti neprijateljskom taboru. (1T 407)
Usred zamki kojima su izloženi, svima je potrebna snažna i pouzdana obrana na koju se mogu osloniti. Mnogi u ovom pokvarenom vremenu imaju na raspolaganju tako malu zalihu Božje milosti da u mnogo slučajeva njihova obrana biva probijena već u prvom napadu i tako postaju robovi teških kušnji. Štit milosti može doprinijeti da nitko ne bude svladan neprijateljevim kušnjama, čak ako je okružen najpokvarenijim utjecajima. Držeći se čvrsto načela, nepokolebljivo se oslanjajući na Boga, svi mogu istaknuti vrline i plemenitost svojega karaktera da, iako su okruženi zlom, nikakva mrlja ne okalja njihovo poštenje i čistoću. (3SG 145,146)
Djelo pobjede nad zlom mora biti izvojevano vjerom. Oni koji odlaze na bojno polje uskoro će ustanoviti da moraju staviti na sebe sve Božje oružje. Štit vjere bit će njihova obrana i osposobit će ih da budu i više nego pobjednici. Ništa drugo neće biti od koristi osim vjere u Gospodina nad vojskama i poslušnosti Njegovim zapovijedima. Velike vojske opremljene svim drugim sredstvima neće biti od koristi u posljednjem velikom sukobu. Bez vjere, ni anđeoske čete ne bi nam pomogle. Samo će ih živa vjera učiniti nepobjedivim i osposobljenim da opstanu u zli dan, da budu ustrajni, nepokolebljivi, da se do kraja drže početka svoje vjere. (CT 182,183)