““Zatim opazih jednoga drugog anđela gdje uzlazi od istoka, noseći pečat živoga Boga, i poče vikati jakim glasom četirma anđelima kojima je bilo dopušteno da opustoše zemlju i more: ‘Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne zabilježimo pečat sluge našega Boga na njihovim čelima!’”“ (Otkrivenje 7,2.3)
Pečat živoga Boga bit će stavljen samo na one koji su slični Kristu u karakteru. (7BC 950)
Kao što vosak preuzima otisak pečata, tako i duša treba preuzeti otisak Božjeg Duha i zadržati Kristov lik. (7BC 950)
Poslušnošću načelima Božjih zapovijedi karakter se oblikuje po božanskom uzoru. (SD 52)
Pečat Božjeg zakona nalazi se u četvrtoj zapovijedi. Samo ona, između svih deset, iznosi na svjetlo ime i titulu Zakonodavca. Ona objavljuje da je On Stvoritelj neba i zemlje i time pokazuje da je Njegov zahtjev za poštovanjem i obožavanjem iznad svih ostalih. Osim napomene u ovoj zapovijedi, ne postoji ništa u Dekalogu što bi pokazivalo čijim je autoritetom Zakon dan. (ST, 14. lipnja 1910.)
Izraelci su preko svojih vrata stavljali potpis krvi, da pokažu da su Božja svojina. Tako će i Božja djeca u ovom vijeku nositi potpis koji je Bog odredio. Ona će se dovesti u sklad sa svetim Božjim zakonom. Znak se stavlja na svakog među Božjim narodom isto onako kao što je bio postavljan na vrata hebrejskih stanova kako bi sačuvao narod od opće propasti. Bog izjavljuje: ““I svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!”“ (Ezekiel 20,12) (7BC 968,969)
Čim Božji narod bude zapečaćen na svojim čelima — to nije bilo kakav pečat ili znak koji se može vidjeti, već takvo čvrsto intelektualno i duhovno pristajanje uz istinu da ih ništa neće moći odvratiti — čim Božji narod bude zapečaćen i spreman za rešetanje, ono će doći. I doista, ono je već počelo; Božji sudovi izlijevaju se na zemlju … da bismo mogli znati što dolazi. (4BC 1161)